Sa tom blagovešću sveti apostol i dolazi, i ostaje među Korinćanima. Pouzdano je, trajno je, sigurno je ovo: spasavamo se pomoću bližnjih, kroz bližnje. Ne radimo li na svom spasenju, mi ne samo sebe obaramo nego i naše bližnje. Ko zna kako neko naše rđavo delo pogubno deluje na naše bli
...Više
žnje: koliko im uprlja misli, pomrači dušu, razori srce, raslabi volju!
I opet: ko zna koliko njih progleda, i Spasitelja ugleda, kada svetlost tvojih podviga, pomoću kojih gradiš svoje spasenje, padne na njihove oči, srca, duše! Koliko se lepih misli i hristočežnjivih osećanja izroje iz njih, i polete Sladčajšemu, noseći njihove duše i srca – Njemu: Sveživotu! Evanđelskom trudbeniku se neprestano dodaje blagodat na blagodat. Zato mu i najteži evanđelski podvizi samospasavanja postaju prijatni, laki, mili: „Radost spasenja“ (Ps. 50,12) ne da očima da dremaju, ni srcu da se leni, ni savesti da spava. Sve je u radosnom ushićenju i hristočežnjivom stremljenju. Sve leti ka božanskom, ka evanđelskom, ka besmrtnom, ka večnom. Jer sve hoće da se nađe u Njemu, i kroza Nj – u Njegovom svetlom Vaskrsenju i presvetlom Vaznesenju