Šta je slava i hvala hrišćana? Život u Bogu. ? kakav je to život? To je život „u prostoti i čistoti Božjoj“ ( = u jednostavnosti i čistoti Božjoj): u jednostavnosti, u neprekidnosti božanskog dobra, božanske istine, božanske pravde, božanske ljubavi, svega božanskog, i u sunčanoj
...Više
čistoti božanskoj: nigde zla, ni tame, ni greha, ni greholjublja, već sve svetlo i čisto kao sunce, jer je sve božanosko, besmrtno, večno, evanđelsko.
I još: to je život „u blagodati Božjoj“, to jest u Hristu, jer je On blagodat: život u Njegovim bogočovečanskim svetinjama i božanskim silama: u Njegovoj istini i pravdi i ljubavi i svetosti i dobroti i krotosti i smernosti i večnosti, jednom rečju: život u Njegovoj Crkvi. Jer Crkva je ovaploćenje svega toga, bogočovečansko telo Hristovo, punoća Hrista koji ispunjava sve u svemu (sr. Ef. 1,23).
U tome životu nema ničeg „po mudrosti ljudskoj“; tu sav čovek živi Bogom, u Bogu, u svemu što je Božje. I to stvarno i očigledno Božje. ? šta je u našem svetu tako- stvarno i očigledno Božje, kao što je to Hristos Bogočovek i sve što je Hristovo? Jer je On, savršeni Bog, živeo među nama i sa nama kao stvarni čovek, i na čovečanski način dao nam sve što je Božje, i naučio nas svemu Božjem. Otuda je život u Crkvi ustvari život u Bogočoveku i po Bogočoveku, život u blagodati Božjoj i po blagodati Božjoj.
? život ljudi van Crkve Hristove kreće se i biva „u mudrosti ljudskoj“ i „po mudrosti ljudskoj“. I zato na zlo biva, na smrt biva, na pakao biva. Jer život po sebi je toliko tajanstven i zagonetan, – u suštini je od Boga Logosa: Jn, 1,3-4; 1 Jn. 5.12; Kol. 1,16, – da nas kroz njega može mudro voditi samo svemudri Bog Logos, koji jedini zna od vrha do dna sve tajne života. Zato se u ovom životu i može živeti čisto i sveto jedino ovaploćenim Bogom Logosom, blagodaću njegovom. Samo takvo življenje je pravilno, normalno, logosno i logično. Inače, svaki drugi život je i nenormalan, i nepravilan, i nelogosan, i nelogičan. I u svemu uvek ima nekog gordog bezumlja i ubitačnog gordoumlja.
Primer života „u prostoti i čistoti Božjoj“ jeste sam Gospod Hristos. Kako je On živeo – tako treba živeti. Radi toga je On i došao među nas da nas nauči, i da nam da blagodatne sile, da živimo Bogom i u Bogu. Drugim rečima: došao je da nam da božanski život, To je cilj njegovog očovečenja i boravka među nama. On se očovečio, da bi nas obožio. ? obožuje nas dajući nam, kroz svete tajne i svete dobrodetelji, božanske sile, koje deluju u nama obožujući sve što je naše, ljudsko, čovečansko. Kao Bogočovek, Gospod Hristos je živeo u ovom svetu „u prostoti i čistoti Božjoj“, da bismo i mi, sledbenici njegovi, živeli Njime „u prostoti i čistoti Božjoj“, i to u ovom svetu.
Stoga samo Njime i možemo nepogrešivo proveravati sebe, život svoj, dušu svoju, volju svoju, a najpre – savest svoju. Njime preobražena, ispravljena, obožena savest naša, i jeste jedina normalna savest ljudska. Bez Njega, i savest ljudska je nakaza, i čudovište, i slepi vođ. Samo isceljena i osvećena Njime, ona je naš sigurni vođ ka svemu božanskom, besmrtnom i večnom, i naš vidoviti putovod kroz evanđelski život na zemlji u večni život na nebesima. I kada nam takva savest naša, preobražena i ohristovljena, svedoči da zaista živimo među ljudima „u prostoti i čistoti Božjoj“, „u blagodati Božjoj“, onda možemo smatrati da smo zaista hrišćani, zaista Hristovi, zaista Božji. I takvo svedočanstvo i jeste hvala naša, i slava paša. Hvala i slava, koje nam nikakav zloduh oduzeti ne može. Hvala i slava, koje počinju ovde, u ovom svetu, da se zanavek produže tamo, u onom svetu, gde plamte neugasiva sunca slave Božje