Stomakom naziva stomakougađanje a ne deo našeg tela, dok pod hranom podrazumeva neumerenu upotrebu hrane. Prema tome, smisao ovih reči je sledeći: neumerena upotreba hrane prijatelj je i srodnik stomakougađanja, i obrnuto. Ni jedno ni drugo ne može da nas privede Hristu; naprotiv, one koji su
...Više
im predani upućuju jedno drugome (neumerenost stomakougađanju i stomakougađanje neumerenosti).
Ali će Bog i jedno i drugo ukinuti.
Ne stomak, nego stomakougađanje, i ne hranu, nego neumerenost u hrani. U reči ukinuti neki vide ukazivanje na stanje budućeg veka, odnosno, da tamo neće postojati potreba niti za hranom, niti za pićem. Ako tamo neće biti mesta ni za umerenu upotrebu hrane, onda će se utoliko pre ukinuti neumerenost i stomakougađanje. Rekavši da će se zajedno s ukidanjem hrane ukinuti i stomak, izrazio je misao da će se zajedno sa zasićenjem prekratiti i želja za neumerenom upotrebom. Prema rečima drugih, on je svoj savet zaključio molitvom da se ukine, odnosno da prestane i neumerenost i stomakougađanje.
A telo nije za blud nego za Gospoda, i Gospod za telo.
Iz tih reči se vidi da apostol govori o stomakougađanju povodom reči o bludu. U protivnom bi trebalo da kaže: telo nije za hranu, niti za stomak (stomakougađanje). On, međutim, nije tako rekao. Nego kako? Nije za blud. Time pokazuje šta su posledice telesnih naslađivanja, odnosno, pokazuje da je to blud. Smisao njegovih reči je sledeći: telo, kaže, nije stvoreno radi toga da bi se utopilo u naslađivanju i da bi palo u blud, nego je stvoreno zato, da bi se pokorilo Hristu kao svojoj glavi i da bi Gospod upravljao njime kao glava