Ludost je, naime, onima koji tu reč ne primaju sa verom, i koji ne uzimaju u obzir dobrotu i svemoć Božiju, nego ono što je božansko ispituju razmišljajući na čovečanski i prirodan način; jer sve što je Božije to je iznad prirode i razuma i misli. Jer ako neko razmišlja na koji način j
...Više
e i zašto Bog sve preveo iz nebića u biće, i poželi to dokučiti prirodnim umovanjem, neće to shvatiti: jer to znanje je duševno (psihičko) i demonsko.
No, ako neko, rukovođen verom, ono što je božansko zamisli dobrim, svemogućim, istinitim, mudrim i pravednim, naći će da je sve ispravno i kako valja, i pronaći će prav put. Jer nemoguće je spasti se bez vere: jer sve, kako čovečansko tako i duhovno, verom postoji. Ni zemljodelac bez vere ne useca brazdu na svom polju, niti trgovac ploveći na malom čunu bez vere predaje svoju dušu razbesnelim morskim talasima, niti se bez vere brakovi sklapaju, niti bilo šta od onoga što u životu biva. Verom poimamo da je sve što postoji silom Božijom prevedeno iz nebića u biće; sve, i ono što je božansko i ono što je čovečansko, verom postižemo. Vera je, dakle, saglasnost bez prevelikog ispitivanja