Pomenuvši trpljenje, ponovo ukrepljuje slušaoce i kaže da nam i Duh pomaže. Prema tome, ne dopusti da zanemoćaš u nadi i trpljenju: ti i prinosiš samo nadu i trpljenje, a pomaže ti Duh.
Jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba.
Pokazuje kako nam Duh po
...Više
maže u našim nemoćima. Mi smo toliko nemoćni, da ne znamo čak ni za šta bi trebalo da se molimo. Tako sam nemoćan i ja, Pavle. I Pavle se, kao što znamo, molio za izbavljenje od žaoke u telu (v. 2. Kor. 12; 7-8) i da dođe u Rim (v. Rim. 1; 10). Mojsej se molio da vidi Palestinu (v. 5. Mojs. 3; 23-25), a Jeremija se molio za Judejce (Jer. 11; 14), ne znajući šta je neophodno.
Pavle sada govori tako, zato što su tada verujući Rimljani, budući izloženi progonima i nevoljama, prirodno čeznuli za spokojstvom. Međutim, kako ga nisu dobili, padali su u očajanje. On, dakle, dokazuje da niko od ljudi ne zna za šta bi trebalo da se moli. Zbog toga ste vi, kaže, dužni da trpite, a o onome, što vam je na korist, zna jedino Duh. Zbog toga dodaje i ono što sledi.
Nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim.
U starini je Bog onima, koji su se krštavali, davao mnoge i različite darove, i oni su ih, uopšteno, nazivali duhom. Jedan je imao dar proroštva, drugi dar mudrosti, a treći neki drugi dar. Na isti način, Bog je davao i dar molitve, koji se isto tako nazivao duhom. Budući da ne znamo mnogo od onog, što je za nas korisno, mi tražimo beskorisno. Zato je u pređašnja vremena dar molitve nishodio na nekog pojedinca, i jedino je on tražio, učeći i druge da traže ono što je svima na korist. Dakle, duhom ovde naziva dar te vrste i dušu, koja je dobila dar molitve i koja posreduje pred Bogom i uzdiše. Takav, duhovan čovek, stajao je s velikom skrušenošću i sa silnim uzdasima. Danas je simvol ovog dara đakon, koji stoji i prinosi usrdne molitve umesto naroda