22-23
Tim rečima podstiče slušaoca da prezre sadašnje i kao da kaže sledeće: ne budi gori od tvari i ne privezuj se za sadašnje. Naprotiv, trebalo bi da uzdišeš, jer još ne poseduješ buduću slavu. Ako, dakle, uzdiše sva tvar, onda bi utoliko pre ti trebalo tako da postupa
...Više
š. Dodaje da i mi, imajući prvedarove (prvine) Duha, tj. okusivši buduća dobra, uzdišemo jer ih još ne posedujemo. Na osnovu onih duhovnih darova koje smo već dobili (a to su prvine, prvi darovi) imamo zalog i onih budućih. Da jeretici ne bi imali povoda da misle da je svet zlo i da mi tobože zbog toga uzdišemo, kaže: čekajući usinovljenje. Kako to? Mi smo već usinovljeni. Kakvo ćemo još usinovljenje dobiti? Ja, kaže, ne govorim o onom usinovljenju koje se savršava kroz krštenje (jer smo to usinovljenje već dobili), nego o savršenoj slavi, koja se sastoji u nepropadljivosti tela. Ona i jeste savršeno iskupljenje, sloboda i oslobađanje od smrti i stradanja, kada se iz stanja usinovljenja više nećemo vratiti u robovanje grehu