Apostol je rekao mnogo toga, što bi moglo da izgleda kao optuživanje zakona, odnosno: Greh neće vama ovladati, pošto niste pod zakonom nego pod blagodaću (Rim. 6; 14), zakon uz to dođe da se umnoži prestup (Rim. 5; 20) i po starom slovu (7; 6). Da bi uklonio takvo podozrenje, uvodi prigovor u
...Više
vidu pitanja i kaže: „Šta govorim o zakonu? Da li to, da je on greh?“
Zatim razrešava ovaj prigovor i na početau negativno odgovara, kao što i obično govori o krajnje nedoličnom, a zatim iznosi dokaz. Zakon, kaže, nije greh, nego ukazuje na greh, jer ja ne bih znao za želju, da zakon nije rekao: ne poželi. Kako je, najzad, došlo do potopa? Kako je spaljena Sodoma, ako do zakona nisu znali da je želja zlo? Znali su i tada, ali želja tada nije bila pojačana i zato ju nisu poznavali s takvom iscrpnošću s kakvom su je razumeli posle svedočenja zakona. Prvobitno su želju poznavali samo prema prirodnom, ali su je kasnije upoznali i prema pisanom zakonu, zbog čega je postala povod za još veću kaznu. To se, međutim, nije dogodilo zbog pouke zakona nego zbog nemara onih, koji nisu brinuli za zapovesti zakona, na šta apostol ukazuje i u nastavku