22-23
I do (pojave) zakona sam znao dobro, i kada ga nalazim izobraženog u pismenima, hvalim zakon i saglašavam se s njim po unutarnjem čoveku.
Ali vidim drugi zakon, tj. greh, a nazvao ga je zakonom zbog toga što mu se oni, koje je on obmanuo, pokoravaju i strahuju da ga n
...Više
apuste, kao zakon koji se mora ispuniti. Taj zakon se suprotstavlja zakonu uma mojega tj. prirodnom zakonu (prethodno ga je nazvao unutrašnjim čovekom a sada ga naziva umom). On odnosi pobedu a mene pretvara u zarobljenika, i pobeđuje čak i prirodni, i pisani zakon. Na koji me način pretvara u zarobljenika?
Zakonom greha, tj. silom, tiranijom. Nije rekao: „privlačenjem tela“ ili „prirodom tela“, nego zakonom greha koji vlada u mojim udovima. Otuda sledi da telo nije krivo za to. Ako razbojnik zauzme carsku palatu, palata ni najmanje nije kriva za to. Tako je i ovde: ako u mojim udovima obitava greh, telo (samo po sebi) nije zbog toga zlo. Neki ovde zapažaju četiri zakona: prvi je zakon Božiji, koji nas uči onome, što je dolično; drugi je njemu protivan, i pristupa nam prema dejstvovanju đavola; treći je zakon uma, tj. prirodni, a četvrti i poslednji – zakon koji se nalazi u naši udovima, tj. greholjubiva slobodna volja i sklonost ka zlu, koji nas posredstvom navike čine kamenosrdnim