Nakon što je dokazao da su u Adamu svi osuđeni a u Hristu svi spaseni, neko bi, verovatno, mogao da posumnja i da prigovori: Šta je činio tokom tolikih godina zakona, ako nas je opravdao Hristos? Zakon, odgovara dođe, tj. bio je dat privremeno, on nije bio glavna i najvažnija potreba. Kad je o
...Više
n došao, umnožio se prestup, jer je on davao mnoštvo zapovesti.
Međutim, ljudi su sve te zapovesti prestupili, zbog čega se i umnožio prestup (bezakonje). Veznik „da se“ ne ukazuje na uzrok, nego na posledice. Zakon je dat radi umanjenja i istrebljenja greha. Međutim, dogodilo se sasvim suprotno, ali ne usled prirode zakona, nego usled ljudskog nemara.
I dok se kroz zakon umnožio greh, kroz Hrista se blagodat Božija javila preizobilno. Ona nas nije samo oslobodila od greha, nego nas je i opravdala, učinila nebeskima i usinila Bogu. Zbog toga i ne kaže da se blagodat umnožila, nego da se još većma umnožila (dosl. preumnožila), ukazujući time na njeno veliko obilje