9-18
Pošto je prethodno rekao da Judejci imaju izvesnu prednost (preimućstvo, prevashodstvo) jer im je poveren i predat zakon, sada dokazuje da oni po svojim delima nemaju nikakvu prednost. Budući da nisu sačuvali ono što im je povereno, izloženi su još većoj osudi. Usled toga
...Više
, iako su, kao od Boga izabrani, imali neku prednost, svojim delima uvredili su Boga koji ih je izabrao i počastvovao, i ne samo da više nemaju nikakvu prednost, nego će biti izloženi i većoj kazni. On kao da govori u ime Judejaca: Šta, dakle? Imamo li prednost, prevazilazimo li druge, da li smo mi, Judejci, koji smo primili zakon i obrezanje, ugodniji Bogu od drugih naroda? Nipošto. Jer su Judejci, da ne kažemo ništa više, sagrešili podjednako kao i neznabošci. Gde se to vidi?
Kod proroka, odnosno kod Davida i Isaije. Navod koji počinje rečima: „Nema nijednog pravednog“ i završava sa „Usta su im puna kletve i gorčine“ pripada Davidu (Ps. 13; 3,5 i 9; 28,139; 4), dok navod koji počinje rečima: „Noge su im brze“ završava rečima: „Puta mirnog ne poznaše“ pripada proroku Isaiji (Is. 59; 7-8), a zatim opet slede Davidove reči (Ps. 35; 2). Kao tužioce Judejaca predstavlja najznamenitije proroke i dokazuje da je ono, što oni govore, potpuno usaglašeno. Zašto je posle Isaijinih reči ponovo naveo Davidove reči?
Isaija jasno govori o Judejcima, o kojima govori i David. Osim toga, čim se neko udalji od dobra, istog trenutka postane beskoristan. Poročnost, naime, nije ništa drugo do izopačenje prirodnih pobuda ka dobru i budući da čoveka podstiče na ono što je protivprirodno, čini ga beskorisnim. Priroda ih više ne koristi, slično kao što ni bolesne ne koristi za svoja dela.
Pustoš i beda jesu greh, jer ništa toliko ne pustoši dušu kao što to čini greh svojim nepravilnim putevima. Kao naše prirodno dobro, vrlina nam ustrojava ravan i gladak put, dok nas porok, kao protivprirodno delo, poznato po nedostacima i prekomernostima, prisiljava da nekad idemo gore a ponekad dole, zbog čega naše kretanje čini neujednačenim i teškim, a da i ne govorim o tome, da nam nakon toga priprema kaznu.
Puta mirnog ne poznaše, tj. ne poznaše blagočestiv život, jer je blagočestivi život put spokojstva. Uzmite jaram Moj, kaže Gospod, i naći ćete pokoj dušama svojim (Mt. 11; 29). To je put ka istinskom miru Hristovom