19-21
Prethodno je rekao da su neznabošci uvredili poznanje o Bogu, upotrebivši ga onako, kako nije trebalo. Odakle se vidi da su oni imali to poznanje, govori sada: Jer što se može doznati za Boga poznato je njima. Zatim i to dokazuje, govoreći da o Stvoritelju blagovesti sklad
...Više
tvorevine, kao što kaže i David: Nebesa kazuju slavu Božiju (Ps. 18; 1). A šta se zapravo može znati o Bogu, doznaj iz sledećeg. O Bogu se nešto ne može znati, i to je Njegova suština. Nešto se, međutim, može i poznati, a to je sve što se odnosi na Njegovu suštinu, odnosno, dobrota, premudrost, sila, božanstvenost ili veličina. Pavle je to nazvao na Njemu nevidljivo, a može se poznati kroz razmatranje vidljive tvorevine. Na taj način, apostol je pokazao neznabošcima šta se može znati o Bogu, tj. sve, što se tiče Njegove suštine, što je za čulne oči nevidljivo, ali se umom može poznati na osnovu harmoničnosti tvorevine. Neki pod nevidljivim ovde podrazumevaju angele. Međutim, takvo tumačenje je prema mom mišljenju netačno.
Jedan od Sv. Otaca kaže da je večna sila Sin, a božanstvo Sveti Duh. Da nemaju izgovora. Tako se pokazalo na delu. Bog nije stvorio svet zbog toga da oni nemaju izgovora, ali tako se pokazalo na delu. Zapazi tu osobitost Pisma i nemoj je kuditi. U Pismu se na mnogim mestima susreću takvi izrazi, za čije je objašnjenje potrebno da se uzrok onoga, što se pominje, traži u iskustvu. Tako i David kaže: Zlo pred Tobom učinih, jer si pravedan u presudi Svojoj (Ps. 50; 6). Taj izraz bi mogao izgledati čudno, ali on nije takav. U njemu se iskazuje sledeće: iako si mi činio dobra dela preko svakog očekivanja, ja sam sagrešio pred Tobom; odatle je proisteklo da ćeš Ti, ako na sudu iskažeš Svoja prava protiv mene, pobediti. Znači, Bog se opravdava našim postupcima, kad se pokažemo neblagodarni, i kad ničim ne možemo da se opravdamo. To znači da, isto tako, nemaju opravdanja ni neznabošci, jer oni, iako su Boga poznali iz Njegove tvorevine, nisu Ga proslavili kako dolikuje, nego su poštovanje, kakvo dolikuje Njemu, ukazali idolima.
Nego zaludeše u svojim umovanjima, i potamne nerazumno srce njihovo.
Navodi razlog zbog kojeg su pali u takvo bezumlje. U svemu ste se, kaže, oslonili na svoje mudrovanje. Želeći da Neizobrazivog pronađu u izobraženjima i Bestelesnog u telima, pokazali su se kao neuspešni i nesposobni da taj cilj dostignu posredstvom svog umovanja. Njihovo srce se naziva nerazumnim zbog toga, što nisu želeli da sve poznaju verom. Zbog čega su došli do takve zablude, da su se u svemu oslonili na svoje umovanje? Zbog toga što su sebe smatrali mudrima, zbog čega su i postali bezumni. Naime, da li je išta bezumnije od poklonjenja drvetu i kamenu