Pavle
Ni Mojsej, ni mnogi posle njega, pa čak ni evanđelisti, nisu stavljali svoja imena ispred svojih spisa. Apostol Pavle, medjutim, postavlja svoje ime ispred svake od svojih poslanica. To je učinio zato, što su oni (proroci i evanđelisti) pisali za one koji su živeli zajedno
...Više
s njima, dok je on slao svoje spise izdaleka i prema običaju ispunjavao pravilo kakvim se odlikuju poslanice. On tako nije postupio samo u Poslanici Jevrejima, jer su ga oni mrzeli. Da se ne bi dogodilo da, čim zacuju njegovo ime, prestanu da ga slušaju, on je na početku zatajio svoje ime. A zašto je on umesto imena Savle dobio ime Pavle? Zato da i u tom pogledu ne bi bio manji od vrhovnog među apostolima, koji je nazvan Kifa, što znači kamen (Petar, Jn. 1; 42) ili sinova Zevedejevih nazvanih Voanerges, odnosno sinovi groma (Mk. 3; 17).
Sluga
Služenje ima mnogo vidova. Postoji služenje po stvaranju u kojem se govori u Ps, 118; 91. Postoji i služenje kroz veru, o kojem je rečeno: Poslušaste od srca pravilo nauke kojoj se predadoste (Rim. 16; 17). Najzad, postoji služenje prema načinu života, i u tom smislu je Mojsej nazvan slugom Božijim (v. Is. Nav. 1; 12). Pavle je "sluga" u svim tim vidovima.
Isusa Hrista
Iznosi imena Gospodnja od vaploćenja, ushodeći od nižeg ka višem, jer su imena Isus i Hristos, tj. Pomazanik imena nakon vaploćenja. On nije pomazan jelejem nego Duhom Svetim, Koji je, naravno, neuporedivo prevashodniji od jeleja. O tome, da se pomazanje moze savršiti i bez jeleja, poslušaj sledeće: Ne dotičite se pomazanika Mojih (Ps. 104; 15), jer pre zakona nije postojao niti pojam niti ime za pomazanje jelejem.
Pozvani
Ova reč označava smirenoumlje, jer pokazuje da nije on sam (apostol) tražio i našao, nego da je bio pozvan.
Apostol
Tu reč je upotrebio zbog razlikovanja od ostalih zvanja. Svi verujući su pozvani. Međutim, oni su pozvani samo zbog toga da bi poverovali, a meni je, kaže, povereno i apostolstvo, koje je bilo povereno i Hristu, kada Ga je Otac poslao.
Izabran za evanđelje Božije
Drugačije rečeno, izabran za služenje Evanđelju. Izabran je rečeno umesto: predodređen za to, kao što je Bog rekao i Jeremiji: Pre nego što si izašao iz utrobe, Ja sam te posvetio (Jer. 1; 5). I sam Pavle na jednom mestu kaže: A kada blagovoli Bog, koji me izabra od utrobe matere moje (Gal. 1; 15). Pavle nije uzaludno rekao: izabran za evanđelje Bozije. Budući da je njegova reč bila upucena slavoljubivima, on nagoveštava da je, kao poslati od nebesa, on dostojan vere. Samo "evanđelje" tj. "blagoveštenje", naziva se tako ne samo po dobijenim nego i po budućim dobrima. Nazivom "evanđelje" tj. "blagoveštenje" istog trenutka teši slušaoca, jer "blagoveštenje" ne sadrži nešto žalosno, kao predskazanja proroka, nego riznicu neizmernih dobara. To blagoveštenje je blagoveštenje Boga, tj. Oca. Zato, što je od Njega darovano i zato, što Njega otkriva. On se otkrio i u Starom Zavetu, premda samo Judejcima, ali je i njima bio nepoznat kao Otac. Tek se kasnije kroz Evandjelje (blagovestenje) otkrio celoj vaseljeni, zajedno sa Sinom