rasejaše po judejskim i samarijskim zemljama, osim apostola. Odatle je jasno da se apostol Filip s ostalim apostolima nalazio u Jerusalimu. Luka je tu primedbu načinio zato, da bi pokazao da je Filip krstio one, kojima je bilo predato (hrišćansko) učenje u Samariji.

Apostoli Petar i Jovan, koji su im došli iz Jerusalima, predali su im blagodat Duha. Da je on bio jedan od Dvanaestorice, onda bi i on imao vlast da predaje (darove) Duha. On krštava samo kao učenik, a konačnu blagodat daju oni apostoli, kojima je bila data vlast da predaju takav dar. Drugi govore da Filip na krštene nije spustio Duha zato što je bio samo đakon koji se istakao među onima, koji su bili sa Stefanom, da nije imao nikakav prezviterski niti episkopski čin, kao što su ga imali (izabrani) učenici Gospodnji.
Da je on bio đakon, svedoči Pavle u Pravilima; Pavle ne svedoči samo o njemu nego i o Ananiji, koji je krstio samoga Pavla. Budući đakon, on je, kao prvo, krštavao zbog nedostatka prezvitera u Samariji. U slučaju nužde, kada nema prezvitera, i đakonima je dopušteno da krštavaju, kako ih je tome naučio sam Duh, pobuđujući (Filipa) da se približi uškopljeniku. Trebalo bi primetiti da, posle krštenja, polaganjem ruku, a radi molitve u ime Gospoda Isusa, na krštene nishodi Sveti Duh. Zbog toga se sve do danas taj čin sačuvao u istom obliku