18-33
I evo sada vam savetujem da budete raspoloženi. Posle tako dugotrajne bure, obraća im se bez prekora i sa željom da mu ubuduće veruju. Ono, što se dogodilo, pokazuje se kao svedočanstvo o istinitosti onoga, što je on rekao. Zatim predskazuje dve stvari, odnosno, da će la
...Više
đa pro-pasti i da će se oni, koji su na njoj, spasti i biti izbačeni na ostrvo.
Evo, Bog ti je darovao sve, koji plove sa tobom. Dakle, da tu nije bio Pavle, svi koji su se nalazili na lađi morali bi da poginu. Zbog toga je lažno ono, što je rekao Homer:
Nijedan čovek pak nije od smrti umak’o, mislim,
bio on rđa il’ junak, kad majka jednom Ga rodi.
(Ilijada, 6; 488, prevod M. Đurić; doslovno: Sudbinu, mislim, nije izbeg’o nijedan zemnorodni, ni čovek hrabar, ni plašljiv, koji god se na svet rodio.)
Homer time označava da se ne može izbeći smrtni usud, koji zajedno s čovekovim rođenjem određuje i čas čovekove smrti. Međutim, ako je svima bilo određeno da poginu, sudeći na uobičajeni način, trebalo je da pogine i Pavle, koji je bez hrane proveo na moru četrdeset dana!
Lažno umovanje kaže: Sudbinu nije izbego’o ni čovek hrabar, ni plašljiv… Pismo kaže nešto sasvim drugačije, odnosno: Pravednik se spasava iz očigledne opasnosti. Dakle, Bog je Pavlu podario duše, dok su lađa i sve što je na njoj propali. Na taj način se i ovog puta zbog pravednika spasavaju i bezbožnici. Događa se, takođe, da bezbožnik zbog svog bezbožništva pogine i pre vremena, kao što kaže Propovednik: Ne budi bezbožan, i ne budi okrutan; zašto bi umro kad nije tvoje vreme (Knj. prop. 7; 17).
Tada vojnici odrezaše konopce na čamcu. Bog je ustrojio da na početku ne veruju Pavlu i da mu zatim poveruju, proverivši opitom njegove reči, kako se i dogodilo. Pogledaj: kapetan veruje Pavlu, jer dopušta da propadne lađa; lađari još nisu verovali, ali su poverovali kasnije, jer su to bili grubi i neosetljivi ljudi