41-47
Ovde se ispunilo proroštvo u kojem se kaže: Ko je igda čuo? Ko je video takvo što? Može li zemlja roditi u jedan dan, može lise narod roditiujedanput? A Sion rodi sinove svoje čim oseti bolove (Isa. 66; 8). Strah veliki bejaše na svima njima, jer ono što se događalo ni
...Više
su nipodaštavali kao nešto slučajno.
Budući da je Petar bio preispunjen obilnom blagodaću i da je otkrivao obećanja i budućnost, sasvim je prirodno što su oni bili obuzeti strahom, a utoliko pre što je on svoje reči potvrđivao i satvorenim čudesima i znamenjima (znacima).
Kao što su se u vreme Hristovo najpre pojavila znamenja a zatim usledilo učenje i najzad čuda, tako se događa i sada. A svi koji verovaše bejahu na okupu, ali ne po mestu, nego po raspoloženju i po mislima, po stalnoj saglasnosti među sobom i po uzajamnoj ljubavi. Reči: Kako je kome bilo potrebno, ne upotrebljavaju se prosto, nego u smislu ikonomije.
Naime, izraz: kako je kome bilo potrebno pokazuje da apostoli nisu postupali kao jelinski mudraci, među kojima je jedan napustio svoje njive a drugi bacio u more mnogo zlata. To nije bilo preziranje bogatstva, nego glupost i bezumlje, jer se đavo postarao da okleveta tvorevinu Božiju. Razborito korišćenje bogatstvom nije isprazno. I svaki dan bejahu istrajno. Ne jedan, dva ili tri dana, nego svaki dan i jednodušno, kao u jednoj duši.
Zapazi ovo: Judejci, koji su poverovali, nisu radili ništa drugo osim što su stalno boravili u hramu. Kad su postali revnosniji prema istinitoj veri, ispunili su se većom pobožnošću i prema tom svetom mestu. Apostoli ih nisu udaljavali odatle, da im ne bi naškodili. Lomeći hleb po domovima. Misli se na svešteni dom, jer su oni jeli u tom domu. Izraz: lomeći hleb, pokazuje njihovo veliko uzdržanje i umerenost u hrani, jer se kaže: primahuhranu a ne: "prenasitiše se hranom". Na taj način su oni po veri i svoj život izmenili na bolje. A na koji su način bili omiljeni kod celog naroda? Luka kaže: Bejahu omiljeni kod celoga naroda. Kako to? Svojim postupcima - milostinjom i čistotom ponašanja (ophođenja). Sveštenici su se usled zavisti i neprijateljstva udaljili od njih, ali su kod naroda bili omiljeni