22-24
Ova reč nije laskanje. Međutim, kako ih je on (Petar) najpre silno prekoreo, sada snishodi i podseća ih na praoce, ubeđujući ih da se opomenu vere. I opet počinje ispočetka, da ih ne bi zbunio, jer je nameravao da ih podseti na Isusa. Ranije, kad su slušali proroka, nisu
...Više
mogli da se zbune. Gledaj, kako on ništa ne govori o uzvišenim istinama, nego počinje s one strane, koja govori o velikom Isusovom smirenju. Nazarećanina, kaže, imenujući Isusa po postojbini, koja je izgledala sasvim ništavno.
U onim slučajevima, kad se Isus naziva Božijom silom i Božijom premudrošću, mi ta imenovanja vezujemo za Njegovo božanstvo. Međutim, u onim slučajevima kad Ga nazivaju Čovekom koji je umro za naše grehove, ta imenovanja vezujemo za Njegovo telo. I On Sam je nekad govo-rio: Tražite da ubijete Mene, čoveka koji vam je govorio Istinu (v. Jn. 18; 4, 7, 37), a nekad Ja i Otac, jedno smo (Jn. 10; 30). Odatle, na osnovu prvih reči, ponikla je samosatska jeres, tvrdeći da je Isus običan čovek. Silama i čudesima i znacima. Tu misao izražavaju i reči iz Poslanice Rimljanima: O Sinu Božijem koji je objavljen po sili (v. Rim. 1; 4), tj. o Sinu čija su dela i čuda dokazala da je On uistinu Sin Očev, jer nema nikakve razlike između izreka: objavljen po sili i potvrđenog po silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko Njega.
Uistinu Bog dejstvuje kroz Sina, jer je kroz Njega i vekove satvorio. Izrazom: među vama poziva ih za svedoke onoga o čemu govori; među vama, znači: ne tajno, niti na mračnim mestima (dosl. po uglovima). Nakon toga, prekorevši ih za bezakonje, nastoji da sa njih skine odgovornost za Njega i kaže: Po određenom savetu i promislu Božijem, pokazujući im da to oni nisu učinili svojom silom nego zato što se On Sam s tim sa glasio i što je to bilo određeno sa nebesa. Dalje, da se ne bi pokazalo da su oni nevini jer, iako je to bilo određeno, ubice su ipak bili oni, da se, dakle, ne bi tako pokazalo, dodaje: rukama bezakonika, odnosno, ili kroz izdajnika Judu ili kroz vojnike koji su razapeli Isusa. Mada se zna da su oni, koji su Ga prikovali za krst počinili bezakonje, Petar o tome na početku govori zamagljeno, da ih ne bi doveo do očajanja. Njega BOG vaskr-se. O, kako se usudio da među ubicama kaže da je Hristos vaskrsao?! Ako se pak govori da je Njega Otac vaskrsao, onda se to čini samo zbog slabosti slušalaca. Posredstvom koga dejstvuje Otac? Posredstvom Svoje si-le, a sila Očeva je Hristos. On je, dakle, vaskrsao Samoga Sebe, iako se kaže da Ga je vaskrsao Otac. Razdrešivši muke smrti. Pokazuje da se i smrt strahovito mučila (kao u porođajnim bolovima) i da je užasno patila dok Ga je držala, jer ono što je za smrt predstavljalo opasnost i nedaću Ogari Zavet naziva bolovima, sličnim porođajnim. Porodilja ne zadržava ono što se u njoj nalazi i ne dejstvuje nego strada i žuri da se oslobodi.
Prekrasno je nazvao vaskrsenje razdrešenjem muka smrti, jer se može reći: raskinuvši bremenitu utrobu koja strada od porođajnih muka, Hristos Spasitelj se pojavljuje i izlazi iz nje kao iz neke utrobe koja rađa, tj. iz okova smrti i iz ada. On je zato i nazvan prvorođenim iz mrtvih