10-13
On to i čini: uzima hlebove, blagosilja ih i daje učenicima, a učenici narodu. Tako i ribe. Učenici učestvuju zaista u jednom božanskom čudu: u njihovim rukama hleb raste, umnožava se, i ukoliko više daju narodu utoliko sve više i ostaje. Njih dvanaestorica nakupiše o
...Više
d komada dvanaest kotarica; i to kad su ljudi ne samo jeli nego „i nasitili se“. Bespomoćne ruke ljudske postaju posrednici umnoženja hleba da bi Spas pokazao njima da oni mogu božanskom silom Njegovom činiti i ono što je ljudima nemoguće. Tako u svemu, u svakoj prilici. To i biva kada se sa potpunom verom i bezgraničnim poverenjem u Isusa vrši sve što On naređuje. U ovom slučaju nijedan od dvanaestorice nije oe pokavao ni maloveran, ni sumnjalo, jer nijedan od njihnije rekao Isusu, koji je je dao pet hlebova i dve ribe: Šta to radiš? Kako ćemo sa pet hlebova nahraniti pet hiljada ljudi! Ta mi ćemo se osramotiti, jer će hleba bitii za njih dvaestinu, i onda će nam se oni smejati i potsmevati! Ne, mi to nećemo činiti, jer je neprirodno i nelogično da time ovoliki svet nahranimo.
Još nešto: ovim čudom Spas pokazao da je čudotvorac zato što je Tvorac: On je taj koji umnožava zrno pšenično i preobražava ga u mnogoplodni klas silom svojom božanskom preko „mrtve“ prirode. Njegove logosne sile, unjedreie još pri stvaranju sveta u njegovu prirodu, stvaralački i životvorno dejstvuju, i čudodejstvuju, tvore, u stvari čudotvore. Razuman čovek to čudo stalno otkriva u prirodi, koja nije drugo do nepokvarljiva radionica u kojoj neprestano rade životvorne sale logosne