30-32
Sud Sina Čovečijeg, da li je pravedan? Nesumnjivo, jer iako je po ljudskoj prirodi Sin Čovečiji, On je po Ličnosti Svojoj Božanskoj, Sin Božji, Drugo Lice Svete Trojice, i sve što čini i kao čovek, čini kao Bogom Ocem, čini svojim bezgrešnim i svepravednim Božanstv
...Više
om. On je toliko jedno i po biću i po volji sa Bogom Ocem da ne može ništa činiti sam od sebe, ni suditi; u svemu i sve On čini sa Ocem i kroz Oca, pa i u sudu nad ljudima „koji su činili zlo“: „Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao“ (st. 30-31). – Ne mislite: Isus je čovek te i sud njegov podleže slabostima i nepravdama ljudskim. Iako sam čovek, Ja sam uvek po Božanstvu: svepravedan Sin Božji i Bog. Najzad, i kad odbacite moj sud, Moje svedočanstvo o Meni zato što sam čovek, evo Boga Oca koji svedoči za Mene; a šta ćete sa Njim i sa Njegovim svedočanstvom? Ne možete ga odbaciti kao čovečaisko, kao čovečanski pogrešivo i nepravedno, jer je u svemu i po svemu božansko, i božanski svepravedno i bezgrešno. Ako hoćete da budete evanđelski pravični i iskreni, vi ćete u Njegovom svedočanstvu videti svu istinu o Meni.
Eno te istine u Pretečinom svedočanstvu. Ko njemu otkri da sam Ja Sin Božji ako ne Otac Bog, koji ga i posla da krsti krštenjem pokajanja? A i vi, čime ćete objasniti delo Moje, čudesa Moja koja nadmašuju sve šgo je ljudsko, sve sile ljudske? Svedočanstvo Boga Oca je svo iskovano od istine Njegove i stvarnosti Moje. Ali sve što ljudi mogu svedočiti o meni malo je, premalo. Pa čak i Jovan Krstitelj, kao čovek, šta bi i sa kojom silim mogao svedočiti za mene, za istinu Moju