28-29
„Ne čudite se ovome“ (st. 28), tojest tome što Sin Čovečiji ima život večni i vaskrsava mrtve, jer je to prirodno za njega pošto je On Bog Logos; i tome što je Bog Otac „sav sud“ dao Sinu Čovečijem, jer je i to prirodno pošto je On – pravi čovek, ali čovek
...Više
bez greha te ima prirodno pravo da sudi grehe. „Ne čudite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božjega, i izići će koji su činili dobro u vaskrsenje života a koji su činili zlo u vaskrsenje suda (st. 28-29). „Svi koji su u grobovima čuće glas Sina Božjega“: svi bez izuzetka. I po dejstvu Sina Božjega svi koji su u grobovima čuće glas Njegov i vaskrsnuće. Vaskrsenje je obavezno za sve: jer je i u Adamu i u Hristu čovek stvoren za besmrtnost i život večni. U Adamu je to izgubio grehom i smrću; u Hristu se to povraća čovvku kao čoveku, kao Adamu, i to Spasovom bezgrešnošću i vaskrsenjem. I to zato što je Bog Logos = Hristos u isto vreme Sin Čovečiji, i sve Njegovo prelazi na ljudsku prirodu.
Vaskrsenje, iako je prirodno i abavezno za svako ljudsko biće, ono je dvostruko: jedni će vaskrsnuti za vaskrsenje života, a drupi za vaskrsenje suda. I to: koji su činili dobro – za vaskrsenje života, a koji su činili zlo – za vaskrsenje suda. Dobro je u suštini večno, i zato uvodi u život večni, jer je poreklom i svim bićem svojim od Boga; zlo je po prirodi, i po poreklu, i po vascelom biću svom od đavola, i prirodno – odvodi njemu, ali kroza sud Sina Božjeg. Jer na sudu biće potuno jasno i onima „koji su činili zlo“ zašto odlaze u pakao i oganj večni. Zlo samo sebi sudi, jer samo sebe vodi svome tvorcu i ocu; i svi oni koji su se izjednačili s njim: „koji su činili zlo“, idu sa njim i za njim. Kroz vaskrsenje ulaze u život večni i dobri i zli: samo dobri ulaze u život Večnoga Dobra – Boga, a zli – u život večnoga zla – đavola. Tu je sva razlika, razlika između dobra i zla između Boga i đavola. Nema ničeg zajedničkog među njima, ni ikakve kompromisne simbioze, saživota