24 Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
Kopirano
Komentari
Vera u Mesiju? – To je sticanje večnoga života. „Ko veruje… ima život večni“ (st.24), ima još sada na zemlji. Jer ima Boga Oca i Boga Sina; a u njima je život vnjčni. Verom otvara čovek sve svoje biće k Bogu, priziva ga sebi: i On ulazi, useljuje se u njega „verom“ (Ef. 3,17); g...
Više
radi u njemu obitavalište Svoje, i useljuje se u njega Sveta Trojica (Jn. 14,23). A gde je Sveta Trojica tu nema mesta omrti već svuda i u svemu život večni. Ko sluša evanđelje Bogočovekovo, i prima ga u dušu, i živi njegovim božanskim silama, on na taj način potiskuje iz sebe sve grešno i smrtno, prelazi svim bićem iz smrti u besmrtnost, iz smrti u život, i „ima život večni“ (st. 24), to jest život iza koga i u kome nema smrti. A vera u Evanđelje Bogočovekojvo, vera je u Samog Boga Oca Koji je i poslao Sina sa tim Evanđeljem u naš zemaljski svet. To kazuje blagovest Spasova: „Zaista, zaista vam kažem: ko moju reč sluša i veruje Onome koji me je poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život“ (st. 24). – „I ne dolazi na sud“, jer je sam pokajanjem svojim osudio grehe svoje, pa i samu smrt svoju osudio na smrt pokajanjem i evanđelskim vrlinama, koje su po sebi svete božanske besmrtne sile i ubijaju sve smrti i sve njihove preteče i dovoditelje: grehe.

Postoje dve smrti: smrt duše i smrt tela, zato postoje i dva vaskrsenja: Vaskrsenje duše i vaskrsenje tela. Vaskrsenje duše biva verom, i ostalim vrlinama koje su od nje; vaskrsenje tela – neiosrednim dejstvom sile Božje
Sv. Justin Ćelijski
Sv. Justin Ćelijski
(1894 - 1979)
24-30

Sveta Crkva danas našu pažnju prenosi od sadašnjeg života ka ocima i bratiji koji su otišli odavde, sa željom da nas, ukazujući nam na njihovo stanje koje ni sami nećemo moći da zaobiđemo, raspoloži na dostojno provođenje Sirne sedmice i zatim, Velikog posta, koji za...
Više
njom dolazi. Poslušajmo, radi toga, našu majku Crkvu i, sećajući se otaca i bratije naše, zapnimo da se i sami pripremimo za prelazak na onaj svet. Prisetimo se svojih grehova i oplačimo ih, donevši za ubuduće čvrstu nameru da se sačuvamo od svake nečistote. Jer, u Carstvo Božije neće ući ništa nečisto, i niko od nečistih se na Sudu neće opravdati. Posle smrti više ne očekuj očišćenje. Požurimo, jer ko sebi može da predskaže dugovečnost? Ovaj život se načas može preseći. A zatim, kako se javiti na onome svetu nečist? Kakvim ćemo očima da pogledamo na oce i bratiju koji imaju da nas sretnu? Šta ćemo da odgovorimo na njihova pitanja: „Zašto ovo kod tebe nije dobro? A šta je to, a ono?“ Kakav sram i stid će nas tada obuzeti?! Požurimo, zato, da ispravimo sve neispravno, ne bismo li se javili na onom svetu barem koliko toliko snošljivi i prihvatljivi
Sv. Teofan Zatvornik
Sv. Teofan Zatvornik
(1815 - 1894)
Analiza
Pretraga