19-20
Ako iole nepristrasno rasudite o Isusovim delima videćete da su sva mesijanska. Onda, zar On nije Mesija? Ako brižljivo isiitate stvaralačke sile koje čine ta dela, vi ćete na diu svake pronaći: Božanstvo, i to i Oca i Sina. Sva ta dela pokazuju da je i sila u njima i na�
...Više
�in na koji su učinjena – božanski. Ako hoćete gledati nepristrasno, vi ćete videti u njima Oca nebeskog, a u Njemu – Sina Njegovog, koji sve radi sa Ocem i u Ime Oca.
U pogledu delatnosti među Njima nema nikakve razlike, jer nema ni u pogledu supgpine i bića Njihovog. Jednosušni među sobom, jednosušna su im i dela. Svako delo Siia ukazuje na Oca, i svamo delo Oca ukazuje na Sina: „Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što on čini, to isto činp i Sin“ (st. 20).
Čega je to znak? – Beskrajne božanske ljubavi, jer je ljubav ta sila koja sačinjava jednosušnost Njihove prirode i Njihove delatnoeti. Ta ljubav sve zna, sve otkriva Očevo Sinu, Sinu koji je postao čovek, a svojsgveno je ljudskoj prirodi ne ziati sve: njoj se otkriva od Boga ono što je Božje. I to se otkriva kroz naročita dela; i kroz „veća dela od ovih“, da se ljudsko saznanje mora čuditi. Čemu? Božanstvenosti tih dela. Jer se ni na koji način ne mogu svesti na čoveka, na ljudske stvaralačke sile; sve u njima, i sve iz njih ukazuje na Boga, svedoči o Bogu. Kada to ne bi bilo tako, hristoborački ljudi bi ih mogli lako odbaciti i poricati, ovako im ostaje jedno: da im se čude. Videli ste iaceljenje boleonika u Vitezdi. To je malo delo