39-42
Evo prvih rodova za život večni: Samarjani mnogi obraćaju se Hristu i primaju Ga kao Spasitelja sveta. Proverili su Samarjankin iskaz i uverili se da je Isus zaista Spas svetu, Hristos=Mesija. Stoga i govore ženi: „Sad ne verujemo više za tvoju besedu, jer sami čusmo i p
...Više
oznasmo da je ovaj zaista Spasitelj sveta, Hristos“ (st. 42). – Kakvo retko ispovedništvo! i koliko u njemu iskrenosti, prostote, sile! „Sami čusmo i poznasmo da je ovaj zaista Spas sveta, Hristos“: to je naše lično iskustvo.
„Spas sveta“ – celoga sveta, ne samo Samarjana, ne samo Jevreja, već svih ljudi skupa, i još: celoga sveta što postoji, miče se i živi. Jer sve to stenje u okovima preha i smrti, „uzdiše i tuži“ (Rm. 8,22): čekajući spasenja od Spaoitelja sveta. „Sami čusmo i po znasmo“, – to je najsigurniji način da se Hristos upozna.
Treba sam doći u lični dodir sa Njim; sam Mu postavljati pitanja, i dobijati od Njega odgovore. I ako čovek nije s predumišljajem i s predubeđenjem prišao Isusu, mora otkriti u Njemu i Spasitelja svoga i Spasitelja sveta. Uvek jedan i za sve jedan, kategorički evanđelski imperativ hristopoznanja: „dođi i vidi“ (Jn.1,46; sr. Jn.1,39)