„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj“. Ništa više ne želim, ispunjena je moja sveželja: Ti si zaista i Gospod moj i Bog moj! Ti samo Ti, i niko drugi! – Ti si Gospod moj i Bog moj, jer je samo Gospod i Bog mogao pobediti smrt i vaskrsnuti iz mrtvih. Nema smrti više, jer ima v
...Više
askrslog Gospoda Hrista. Ti si „Gospod moj“, da: „moj, moj, moj“, makar te niko ne priznavao za Goopoda; jer sam u Tebi našao sve što treba, i to – večito treba i duši mojoj, i srcu mom, i umu mom, i telu mom.
Zar može iko drugi postati Gospod čoveku, kada si Ti tu, moj vaskrsli Isuse? Ti si Bog moj, jer si za mene pobedio najvećeg neprijatelja mog, i svačijeg, smrt. Ti si Bog moj, jer mi jedini pružaš besmrtnost i život večni, i u njima: Istinu večnu, Pravdu večnu, Ljubav večnu, Mudrost večiu, Dobrotu večnu. A ko to ne pruža, ne može biti Bog moj. Da, da, silno tvrdim: to niko drugi, ni od bogova ni od ljudi, pružiti ne može ni meni ni rodu ljudskom, zato si Ti – „Bog moj“. Dugo sam birao među bogovima, dugo sam tražio, dok nisam pronašao, proverio i ubedio se da si Ti – Jedini Bog, i zato si „Bog moj“.
Upozna li čovek eksperimentalno, empiriski, opitno, lično Bogočoveka Hrista, mora kao Toma uzviknuti radosno i ushićeno: Gospod moj i Bog moj! Primenite to isto pravilo, taj isti metod išitivanja na ostale „bogove“, na ostale idole, na ostala ljudska božanstva, i vi ćete se uveriti da niko od njih ni iz daleka nije ni Bog ni Gospod