7-9
Juda, kako nebogovsko ponašanje! Umesto da ih prikuje za zemlju, da nikad više ne ustanu, već se u prašinu raspu, On ih krotko i smireno ponovo pita. Ne, iako je Bog, takav Bog ne treba Judi i judejcima. Zato, sa takvim Bogom – napolje iz sveta, bolje. – da zemlji ne smeta
...Više
! Judinskom željom pribrani, oni rekoše: Isusa Nazarećanina. – I opet nebogovski odgovor: „kazah vam da sam Ja. Ako dakle Mene tražite, ostavite ove nek idu“. Zar ih tako braiiš, njih – učenike svoje? Da, Juda je u pravu: ti nisi onakav Bog kakav je potreban ovom kukavičnom, pa ipak buntovnom, rodu ljudskom. Njima je potreban Bot po slici i prilici neustrašivog Lucifera. Sila, sila je jedino evanđelje koje ove kukavice buntovne primaju i priznaju. Sila koja se neminovno preobražava u hiljade sablažnjivih i neophodnih nasilja. Juda, to je tvoja filosofija života. Anjihova? Eno je u prorocima, opet krotkim Božjim poslanicima; sigurno krotkim, kada ih skoro sve pobiše, a oni se i ne braniše. „Da se izvrši reč što reče: ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao“