18-20
Učenici Hristovi su „apostoli“ = poslani. Poslani „kao“ i sam Bogočovek: On od Boga Oca, a oni – od Njega, Bogočoveka. Poslani, sa čim? – Sa samim Bogočovekom, Njegovim svetim evanđeljem. Radi čega? Radi spasenja sveta pomoću Bogočoveka. Kao „poslani“ on
...Više
i imaju jednu dužnost: da izvrše povereni im posao; tome nemaju prava ništa ni oduzeti ni dodavati. Sav njihov posao određen je Bogočovekom i njegovim Evanđeljem. Oni su samo „svedoci“, samo saradnici Hristovi. Hristos je za njih i u njima sve i sva: „Ko vas sluša, mene sluša“ (Lk. 10,16); „Ko vas prima, mene prima; a koji prima Mene, prima Onoga koji Me je poslao“ (Mt. 10,40). Apostol izjavljuje: „Mi smo saradnici Božji“ (1 K. 3,9).
Jedna Istina, jedno Evanđelje proteže se od Trojičnog Božanstva kroz Bogočoveka do u naš čovečanski svet, i boravi u Bogočovečanskom telu – Crkvi. Ona je sva u svetu, iako nije od ovoga sveta. Spas govori Ocu za svoje učenike: „Kao što si ti mene poslao u svet, i ja njih poslah u svet“. – „Ja osvećujem sebe za njih da i oni budu osvećeni istinom“. Ja osvećujem telo ljudsko koje sam uzeo na sebe, a kroza nj osvećujem Bogočovečansko telo Crkve: sve one koji budu postali sutelesnici tog tela, živi članovi njegovi.
Sva Božanska Istina ovaploćena u Hristu, eno je u telu Njegovom – Crkvi. Njome se osvećuju svi članovi Crkve, i tako oslobađaju greha, smrti i đavola (Jn. 8,32,34,36). Samo Božanska Istina poseduje neiscrpnu osvećujuću božansku silu, te može kroza sve vekove osvećivati hiljade i hiljade sledbenika Hristovih, članova crkve. „Ja… i oni … osvećeni Istinom““: ove i sva je ličnost Bogočoveka; samo sa Njim, i u Njemu, i Njime ljudi se osvećuju: i to kao pune, svesne ličnosti. Gošod Hristos osvećuje sebe kao čovek radi ljudi, jer je On „novi Adam“, novi rodonačalnik roda ljudskog. U Adamu ljudska priroda se obesvetila grehom, u kome je sva đavolova laž (sr. Jn. 8,44), laž bez i trunke istine; u Hristu se ljudska priroda osvećuje večnom Istinom Božanskom, i svaki postaje zajedničar te Istine i te osvećenosti čim se duhovno sjedini sa Hristom u Njegovom bogočovečanskom telu – Crkvi.
Prvaci Crkve su sveti apostoli; u tome je njihova izuzetna i neponovljiva veličina. A od njih počinje širenje i napredovanje Crkve: svi koji su kasnije poverovati, i neprestano kroza sve vekove umnožavaju se verujući ljudi, – svi oni ustvari idu putem evanđelske vere koji su apostoli proputili. Hris-ova vera je sva od njih, i kroz njih; „po svoj zemlji iziđe propoved njihova, i do kraja vaseljene reči njihove„. Zato se u Svojoj prvosvešteničkoj molitvi Spasitelj moli ne samo za njih nego i za sve koji budu poverovali preko njih: „Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji uzveruju u Mene njihove reči radi“.I zaista „pomoću njihove reči“, i svete božanske sile koja je u njoj, – biva vera svakog hrišćanina. Jer jedna je sila vere, sila „sviše“; apostoli su se najpre obukli „siloju sviše“, pa ta višnja stigla vere ide iz njih kroz sve verne svih vekova