ne pomislite: kakav je to Bog kada mi ovoliko stradamo svedočeći za Njega?

Kakav je to Spasitelj, kada se ne pojavljuje da nas spase od muka, od nevolja, od mnogih smrti? – A On to čini, On svoje sledbenike nije pretvorio u telesne besmrtnike, da ljudi ne bi, videvši to, svi pošli za Hristom, ne iz ljubavi prema Njemu, i iz ubeđenja da je On Bog i Spasitelj, nego prosto zaprepašćeni čudesima, prosto mehanički pošli za Njim, bez učešća slobodne volje, nego zarobljeni neodoljivšrću čudesa. Gosspod Hristos neće robote, hoće slobodne ljude. A svet će se toliko mehanizirati, automatizirati, robotizirati, da će odbacivati i goniti i ubijati hristonosce i hristopropovednike, zato što sve prepuštaju slobodnoj volji ljudskoj; što nikoga ne primoravaju ni na dobro, ni na ljubav, ni na milosrće, ni na pravednost. Jer kakvo mi je to dobro, i ta ljubav, kad su iznuđeni?

Čim su iznuđeni, oni su prestali biti dobro i ljubav, i postali mehanički proces mehaničkog čoveka – robota. Postali to, i tim samim prestali biti i dobro i ljubav. Dijalektika zla će biti toliko razrađena od ljudi, logika zla će toliko postati logika ljudi, da će oni ubijati Hristonosce – Bogonosce, smatrati da istinski služe čovečanstvu, tom svom božanstvu. Na to ukazuju Spasove reči, upućene Njegovim sledbenicima: „Izgoniće vas iz zbornica; a doći će vreme kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu čini“