Od kako je Bog Logos postao čovek, i kazao i pokazao u sebi Boga na najočigledniji i najnesumnjiviji način, ljudi više nemaju izgovora za neverovanje u Boga, za nepoznavanje istinitog Boga. Nikakva logika ljudska, ni individualna ni kolektivna; nikakva mašta ljudska, nikakav um ljudski, ne mož
...Više
e zamisliti ni izmisliti savršenijeg, istinitijeg, ljupkijeg, pravednijeg Boga nego što je Bogočovek Hristos.
Isto tako ljudi ne mogu imati izgovora ni za kakav greh otkako je Gospod Hristos živeo u svetu među ljudima i na najsavršeniji način pokazao im život bez greha, život sav izatkan od istine Božije od pravde Božije, od Ljubavi Božije, od večnosti Božije, i od svega Božijeg. Otuda je sva nada Hristovmh sledbenika u milost i čovekoljublje Hristovo. I još: ljudi nemaju „sada“, tj. od Hrista i posle Hrista, izgovore za grehe svoje naročito stoga što Gospod Hristos kroz svete tajne i svete vrline daje svakome čoveku božanske, blagodatne sile, koje mu daju moći da potpuno živi životom Hristovim na zemlji, da živi Hristovom istinom, Hristovom pravdom, Hristovom ljubavlju, jednom rečju – Hristovim Evanđeljem. Setiti se treba apostolovih reči: „ja više ne živim nego u meni živi Hristos“ (Gl. 2,20). Nemaju ljudi više izgovor za grehe, jer Gospod Hristos i danas i sutra i vaovek je aasti (Jevr. 13,8), i živi međ nama u bogočovečanskom telu Svom – Crkvi, i Crkvom nam daje sve što nam je potrebno za evanđelski život