18-19
Bogočovek sa Svojim savršenstvima stoji nasuprot svetu koji „u zlu leži“ (1 Jn. 5,19). Zahvaćen grehom, prožet logikom greha i zla, svet ne trpi Boga. Šta više: mrzi Ga. Jer je greh time greh što mrzi Bezgrešnog, i smrt time smrt što mrzi Besmrtnog. Svet, nekadanja
...Više
tvorevina Božija, toliko se greholjubljem udaljio od Boga i istupio protiv Boga, da sobom pretstavlja vrlo složeno i vrlo snažno neprijateljstvo prema Bogu. Tako, da sve što je od sveta, samim tim je delimično i od greha. I kao takvo, mrzi Boga i sve što je Božje.
Zaljubljen u zlo, svet mrzi Hristovo dobro; zaljubljen u laž, on mrzi Hristovu istinu; zaljubljen u tamu, on mrzi Hristovu svetlost; a kroz sve te zaljubljenosti on je ustvari zaljubljen u tvorca svih zala – đavola, te stoga i mrzi Hrista Boga. Hristov čovek, živeći njegovom božanskom iotinom, i pravdom, i ljubavlju, odvaja se od sveta, srođuje se sa božanskim svetom, i sav duhovno rađa iz Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom mišlju svojom i svom snagom svojom. Tako, Hristovi ljudi nisu od ovoga sveta, već od Hristovog, Božijeg, onog. Zato ih i mrzi ovaj svet, kao što mrzi i Boga njihovog – Gospoda Hrisga.
Dolaskom Bogočoveka u ovaj svet izvršena je po prvi put jasna i određena diferencijacija između ovog i onog sveta: šta je ovaj a šta onaj svet; čemu teži jedan, a čemu drugi, čime živi jedan, a čime druga; šta voli jedan, a šta druti. Iako u ovom svetu, Hristovi ljudi su svim bićem svojim od onoga sveta; a žive u ovom svetu da bi ga pomoću Hrista i Njegovih svetih božanskih sila i vrlina spasavali od greha, zla i đavola. Niko nije uništio toliko greha, toliko zla, toliko smrti, toliko đavola, kao oni, zato ih bezmerno mrze i gresi i zla, i smrti i đavoli. Spasitelj blagovenjsti: „ako svet mrzi vas, znajte da Mene omrznu pre vas. Kad bi ste bili od sveta, onda bi svet ljubio svoje, a pošto niste od sveta, nego vas ja izbrah od sveta zato vas mrzi svet“