Sve što čovek od sebe unese u tvorenje evanđelskih dela, to ostaje večito, ostaje kao njegova neprolaznost i besmrtnost; to niti rđa vremena kvari, niti moljac smrti nagriza. Oplođen božanskim silama kroz svete vrline čovek zaista i rađa mnogi rod. Takvi su naročito sveti Apostoli, ti neum
...Više
orni revnitelji i tvorci reči Božijih. Tvoreći zapovesti Božije, i na taj način postavši prijatelji Božiji, prijatelji Hristovi, oni se udostojavaju toga da im Gospod daje sve što zaištu od Njega u Ime Hristovo. „U Ime Hristovo“, tj. sve što je sveto, spasonosno, božansko, sve što odvodi Hristu i spasava od greha, smrti i đavola. Jer apostoli sveti ne ištu od Boga ništa što nije usaglasnosti sa svetom voljom Božijom. A „tajnu volje Svoje“ Bog nam je otkrio u Hristu (Ef. 1,9). Takvu blagovest kazuju ove reči Spasove: „vi mene ne izbraste nego Ja vas izbrah, i postavh vas da vi idete i rod rodite; i da Vaš rod ostane, da što god zaištete u Oca u Ime Moje da vam da“