9-10
A „Isus mu reče: toliko sam vreme s vama i nisi me poznao. Filipe? Koji vide Mene, vide Oca; pa kako govoriš: pokaži nam Oca? Zar ne veruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni?“ Videti Isusa Bogočoveka, to je videti – istinitag Baga, Sina Božjeg, i u Njemu Samoga Oca. Isus
...Više
je „obličje Boga nevidljivoga“, vidljivo obličje neivdljivoga Boga. Ukoliko Nevidljivi Bog može postati vidljiv za ljudske oči, On je to postao u ovaploćenom Bogu Logoou, Gospodu našem Isusu Hristu. Zato Gospod Isus i odlučno tvrdi: „Koji vide Mene, vide Oca“. A ne vidi li čoeek Boga u Hristu, znači stoji nečistota nekakva u njegovom srcu koja mu ne da da vidi Boga ni u ovaploćenom Bogu, jer samo čisti srcem vide Boga. Ali ako čovek nepristrasno i ozbiljno zagleda u Hrista, u dela Njegova, u reči njegove, mora na kraju ugledati u Njamu Boga živog i istinitog. Jer ona dela, zar može činiti čovek ako nije u isto vreme i Bog? I one reči evanđelske govoriti, i onako govoriti „kako nikada čovek nije govorio“, zar može čovek koji nije u isto vreme i Bog? Zato Spas i ukazuje na reči svoje i na dela Svoja: „Reči koje eam ja govorim ne govorim od sebe; nego Otac koji obitava u Meni, On tvori dela“. Jedna je tvoračka i stvaralačka sila u sva Tri Lica Svete Trojice:
jedna sila, jedna volja, jer jedna priroda, jedno biće, jedna suština. Zato je logično verovati da je Otac u Sinu i Sin u Ocu, ni jedan više u drugome ni drugi manje, već podjednako prisutni jedan u drugome istovetnošću Božanstva, prirode, suštine