28-29
Bogočovek je sobom povezao ljudski rod sa Bogom; vaspostavio veze koje je greh pokidao. On je to učinio, smanjivši sebe, ponizivši sebe do čoveka – učovečivši se. Taj akt božanske sveljubavi ljudi ne mogu da shvate, naročito pre no što se Gospod uzneo sa telom, posl
...Više
ao s neba Svetog Utešitelja. Ljudima je nepojmljivo: kako to da „Bog postane telo“, da živi u trošnom i osramoćenom telu ljudskom. Pa čak ni onima koji ljube Spasitelja, kao učenici na Tajnoj Večeri. Njima još nije bio jasan bogočavečanski domostroj spasenja. A slava je njegova u tome: da se kao ljudsko proslavi večno božanskom slavom na taj način što će ga Bogočovek uzneti kao svoje i posaditi s desne straie Boga Oca, iznad svih Heruvima i Serafima. U tome je radost ljudska. Ali tu radost još nemaju učenici na Tajnoj Večeri, jer još nisu videli proslavljenog Isusa. Zato što je nosilac tela ljudskog, Isus je manji od Oca. Zato govori učemicima: „Čuste da vam kazah: idem, i doći ću k vama. Kad biste imali ljubav k meni, onda biste se obradovali što rekoh: idem k Ocu; jer je Otac moj veći od mene“: veći od moje čovečanske lrirode, ne od Božanske. Ali sve to Spas predskazuje da bi, kada se to ostvari, bilo razlog za njegovu veru u Njega kao Bogočovvka i Spasitelja: sveznajućeg i svemoćnog