Zaista sve što je Hristovo, čovek može ostvarivati jedino ako ga u tome potpomaže svojim božanskim silama Trojično Božanstvo. Čovek sam po sebi nije u stanju ni da nauči nauku Hristovu, niti da je ostvari. Za nju – bogočovečansku, čoveku su potrebne bogočovečanske sile; a pre svega:
...Više
sam Duh Sveti – Utešitelj, i Učitelj. Jer samo Duh Sveti u potpunosti zna sve učenje Botočovekovo, i On ga jedini i može saopštiti duhu čovekovom, sjedinjujući se sa njim duhovno pomoću blagodati. I potsetiti na sve što je Bogočovek rekao i učio.
Zato su i Svete Knjige napisane po nadahnuću Duha Svetoga. Čovek je pri tome dobrovoljno i svesno oruće, i radosni saradnik. Tako, Evanđelje Hristovo je koliko Hristovo, toliko i Duha Svetoga, toliko i vascele Presvete Trojice. Stoga Spas i ne prestaje ponavljati kako reč što nuju od njega nije njegova nego Oca koji ga je poslao (st. 24), i dela koja vide oi njega nisu njegova nego Oca koji boravi u Njemu i „On tvori dela“ (st. 10). Tako, vera evanđelska nije samo vera u Hrista, već istovremeno vara u Oca i u Duha Svetog, tj. u Trojično Božanstvo. Tragičan je, u svima svetovima tragičan, čovek koji misli da veruje u Hrista, ako ne veruje u Presvetu Trojicu. Zato je Sladčajši izgovorio i ovu blagovest: „A Utešitelj Duh Sveti, koga će Otac poslati u ime moje, On će vas naučiti svemu – i potsetiti vas na sve što vam rekoh.“
Zašto baš Duh Sveti? Zato što „Duh sve ispituje, i dubine Božje“ (1 K. 2,10); jer „nama je Bog otkrio Duhom svojim“ sve ono „što oko ne vide, i uho ne ču, i u srce čoveku ne dođe„, to „ugotovi Bog onima koji ga ljube“ (1 K. 2,10,9)