22-23
Čovekoljubivi Gospod nikad nikome ne nameće Sebe i svoje Evanđelje. Ne nameće spasenje. Jer hoće da čovek sam dobrovoljno i s ljubavlju učestvuje u onome što je Božje, besmrtno, večno. A ljubav je izraz, najpotpuniji sveizraz slobode. Samo u podvigu ljubavi čovek stva
...Više
rno doživljuje svoju bogoliku slobodu. Naročito u podvigu ljubavi prema Hristu Bogu. Jer je ta ljubav izvor i životodavac svake neprolazne, besmrtne ljubavi. Ljubav je najjača bogočežnjiva i bogocentrična sila u čoveku i u svetu. Ona svega čoveka vuče Bogu, prenosi u Boga, sjedinjuje sa Bogom. A kao odgovor na taj izuzetni iodvig bogoljublja, Trojično Božanstvo odgovara svojom sveljubavlju: vascelo se useljuje u bogoljupca, i obitava u njamu: „k njemu ćemo doći, i u njega ćemo se stiniti“.
Hoćeš da postaneš stan Svete Trojice? Evo načina: drži Hristove zapovesti. Mnogi je Svetitelj tako postao „tajnik Svjatija Troici“, i „žilište Svjatija Troici“. Znači: držanjem Hristovih zapovesti čovek se utrojičuje i otrojičuje: postiže iajveći i najuzvišeniji cilj života. U njemu sve biva od Oca, kroz Sina u Duhu Svetom. Radi toga je Bog Logos i došao u naš svet, i postao čovek, i izvršio bogočovečanoki podvig spasenja, da bi ljudima otkrio taj cilj i dao im ova sredstva za ostvarenje tog cilja. Čovek je i bio sazdan da bi svetim, bezgrešnim životom, postao večno obitalište Presvete Trojice. A to je cilj i spasenja, izvršeiog Bogočovekom. Spasavajući se bogočovečanskim sredstvima od greha, smrti i đavogaa, čovek se postepeno utrojičuje i otrojičuje, dok najzad ne postane večno obitalište Svete Trojice, i onda on sav živi u Ocu i Sinu i Svetome Duhu