2-4
Nebo je nesravnjeno bogatije od zemlje. Bog je nesravnjeno bogatiji od čoveka. To nam je konkretno pokazao Bogočovek. O, koliko je mesta, koliko beskrajnih prostora u Hristu i Njegovom Evanđelju za svakog čoveka: u Njegovom dobru koliko večiosti i koliko života za svakog dob
...Više
roljubivog čoveka; tako i u Njegovoj ljubavi, i pravdi, i mudrosti – toliko večnosti, i toliko života, i toliko beskrajnosti, da i kad bi svi ljudi ušli u njih, to bi – nekoliko kapi ušlo u bezobalni okean. Svaka od njih je – obitalište Božje; a time i svakog Božjeg sluge i sledbenika. Kako raskošan i veličanstven stan za dušu ljudsku je Hristova Istina, ili Pravda, ili Ljubav. A tek gore na nebu – kakve li su i kolike li su, sa koliko večnosti i besmrtnosti i beskrajnosti svaka od njih. A sve tek skupa. Zato Spas i govori o mnogim stanovima „u kući Oca Svog“, u nebeskoj kući. Da, nebesa, i nebesa nad nebesima, to je sve jedna kuća Božja, i u njoj mnogi stanovi: i za Anđele i za ljude. Ali te stanove za ljude priprema po svome beskrajnom čovekoljublju Gospod Hristos. A ljude priprema za njih Svojim Evanđeljem.
To znači: spasava ih od greha, smrti i đavola, – tj. od svega onoga čemu nema mesta u Bogu i na nebu, a ispunjuje svim što je božansko, besmrtno i večno, tj. onim čemu je večni život u Bogu, u stanovima Božjim na nebu. Jer je Bogočovek i došao među ljude, i izvršio bogočovečanski podvig spasenja sveta, da bi ljude priveo k sebi, „uzeo“ ih k sebi, da i oni budu gde je On sam: „da i vi budete gde sam ja“. To je krajnji cilj Bogočoveka, Njegove Crkve u svetu. A Crkva, sa svima Svetim Tajnama, i svima svojim bezbrojnim svetinjama, nije li kuća Božja na zemlji sa mnogima stanovima nebeskim? Sigurno jeste, jer je u njoj večnoživi Bogočovek, a gde je On – tu je već nebo, tu Njegova nebeska kuća sa bezbrojnim stanovima za Njegove sledbenike.
Eto, svetog Pričešća! Zar u Njemu nije sav Bogočovek Hristos sa svima svojim božanskim silama i svetinjama. Pričešćuje se čovek, gle, on je već onde gde i Gospod Hristos; sav u Hristu i Hristos sav u njemu. Pa sveto Krštenje, pa jeleosvećenje, pa svaka molitva, pa svako „Gospodi pomiluj“ nizvode u dušu blaogodat, i sa njom i u nju Gospoda Hrista; zar to nije već stvarno Hristov čovek onde gde i Gospod njegov? Jesi li u Crkvi, ta ti si već onde gde i Gospod Isus. A zemaljska Crkva je jedno sa nebeskom; iz nje se ulazi u onu; sva ova ulazi u onu, jer su dvoje – jedno, zato što ou obe – jedno telo Bogočoveka Hrista. Bogočovek Hristos vodi i uvodi u njih svim svojim bićem, svim svojim Evanđeljem. On je sam put – u nebeske stanove, put uvek jedan, iako vodi kroz mnoge svete tajne i vrlnne, put Bogu i svemu Božjem, put besmrtnosti i večnosti Božjoj