34-36
Iako je narodu dao sve dokaze i pružio sva svedočanstva, koji bi trebalo da ih kao razumna bića ubede da je Isus – Sin Čovečji, Bogočoaek, oni ipak stavljaju mu pitanje: „Ko je taj Sin Čovečji?“. Spas im odgovara posredno: Onaj koji je Svetlost, u telu čovečjem S
...Više
vetlost. A šta je u vašim telima, zavirite: mrak i tama. Sada je „Svetlost s vama“, Svetlost koja obasjava sve ponore smrti, ali i života; sve ponore greha ali i vrline; ako se poslužite njome, izaći ćete iz tame, nećete hoditi po tami greha i smrti; jer ko živi grehom u ovom svetu, on živi u tami, „hodi po tami“, – „ne zna kuda ide“. Zaista, čovek greha „ne zna kuda ide“; a sigurno ade u ponor smrti. Samo idući za Svetlošću sveta – Bogočovekom, čovek ide svetlim i osvetljenim putem vrline, Evanđelja, u besmrtnost i život večni. Čim greholjubljem čovek napusti Hrista, krenuo je kroz tamu greha u tamu smrti, u večnu tamu večne smrti. Samo kroz grehe tama obuzima čoveka. Čim čovek poveruje u Botočoveka, odmah mu svu dušu ispuni Svetlost božanska, i ave njegove puteve zalije Svetlost.
Vera u Hrista, uvodi sunce u dušu, i ono osvetli sve svetove čovečje i sve puteve: i on jasno vidi i zna šta je dobro, a šta zlo, šta greh a šta vrlina, šta smrt, a šta život, šta laž, a šta istina, šta Bog, a šta đavo, šta čovek, a šta svet. Vidi sve to, i zato zna kuda ide. Zato Spas i veli: „Dok sveglosti imate, verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti“.
Bogočovekova svetlost toliko pronikne sve biće čovekovo, toliko se srodi s njim, da ona postaje prosto roditeljka i njegove duše, i njegovog srca, i njegovog uma, vascelog bića njegovog, a on sam postaje „sin svetlosti“: jer se sve u njemu: i misli, i osećanja, i raspoloženje, i dela – rađa iz svetlosti. I on i živi i dela i misli i oseća kao „sin svetlosti“. On – jedina istinska Svetlost naša u svetu