31-33
Prisustvo Bogočoveka u našem zemaljskom svetu, naročito vreme Njegovog krsnog stradanja, jeste vreme odluke i sudbonosne borbe Njegove sa smrću, grehom i ćavolom. Bog Logos je vladar ovoga sveta bio sve dok ljudi nisu toliko ogrezli u gresima, da su pomoću njih đavola u�
...Više
�inili i proglasili vladarem ovoga sveta (sr. Jn. 16,11); i on zaista vlada u ovome svetu gresima i smrću. Bogočovek je sišao u ovaj svet, da opet putem Evanđelja, putem Krsne Žrtve i Vaskrsenja, uzme opet svu vlast nad ovim svetom. Zbog čega i izjavljuje posle Svog vaskrsenja: „dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji“ (Mt. 28,18). A dok borba traje, a traje od rođenja Bogočoveka u naš svet, naročito se pojačava i vrhuni u golgotskom stradanju, nad ovim svetom vrši se sud: ovaj svet doživljuje svoj sud: odlučuje se, donosi presudu za kim će i sa kim će: da li sa đavolom ili sa Bogom, sa đavolom koji vlada pomoću greha i smrti, ili sa Bogočovekom koji vlada pomoću Evanđelja i besmrtnosti; da li je za besmrtnost pomoću bogočovečanskog samopožrtvovanja ili za smrtnost pomoću demonskog samoodržanja.
„Sad je sud ovoga sveta“ – sad svet rešava svoju sudbinu, sad se određuje večna sudbina čovečanskog sveta: „sad će biti isteran knez ovoga sveta napolje“: kraj ovoga sveta koji je grehom i smrću – najgorom tiranijom – vladao nad svetom. On koji je kroz ljudsko greholjulje i strastoljublje isterao iz ovog sveta njegovog božanskog vladara: Boga Logosa. A i sada hoće da preko hristoboraca istera iz ovog sveta ovaploćenog, učovečenog Boga Logosa. Ali, Bogočovek osigurava Sebi pobedu baš time što će Krsnom smrću pobediti svet, i tako privući k sebi ljude: izvući ih iz greha i smrti, tj. ispod vlasti „kneza ovoga sveta“, i učiniti ih svojima i to svojima iz ljubavi i Hristoljublja: „I kad budem podšnut od zemlje, sve ću privući sebi“. Podignut ću biti na Krst; a sebe ću još više podignuti vaskrsenjem do u vrh nebesa, i uzneti telo čovečije u večnu i besmrtnu slavu Božiju, – i time ću „sve privući k sebi“. Ljudi će se otrezniti od greholjublja, odreći se greha i smrti, i poverovati u svoju besmrtnost kroz Mene vaskrslog. I zaista, vaskrsenjem i vaznesenjem Svojim slavnim, Bagočovek postaje istinski knez, vladar ovoga sveta, i vlada u njemu svojim Evanđeljem u Crkvi Svojoj. A u to je ušao kroz Svoju slavnu, po čovekoljubivom požrtvovanju, smrt, koju je ubio svojom bogočovečanskom smrću: „smrću smrt uništi“. Zato sveti Voanerges blagovesti: „a ovo govoraše da pokaže kakom će smrti umreti“