47-48
A fariseji i glavari sveštenički „sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo čššti? čovek ovaj čini mnoga čudesa, Ako ga ostavimo tako, svi će ga verovati: pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod“. – Kakva satanska logika: izvrću u političke zaključke
...Više
čisto duhovne činjenice! vaskrsenje mrtvog Lazara – kakve veze ima sa rimskom politikom. Nikada, ni jednom rečju, akamoli delom, čudom, Spas nije uzeo u obzir politički položaj Jevreja. On ih je spasavao od greha, i donosio im slobodu od greha, smrti i đavola.
Ne samo njima, već svima ljudima on je objavljivao jedno isto nebesko i božansko Evanđelje: kako se savlađuje smrt i greh, i pomoću svetih božanskih sila i vrlina stiče besmrtnnost i život večni. A sve ostalo što pripada ljudskom životu ima se normirati prema tome, i regulisati time i u svetlosti toga. A oni podmeću Spasu političke ciljeve. Pa i to podmetanje Božiji promisao iskorišćuje u proroštvo o spasonosnosti smrtne žrtve Hristove za jevrejski narod i za sve ljude opšte: jer će smrću svojom Bogočovek „rasejanu decu Božiju (grehom i smrću) skupiti u jedno“. I time poremetiti sve političke planove jevrejske, i – skupiti sve ljude u jednu istinu Božiju, u jedno Evanđelje, u „jedan sveti narod“, „narod Božiji“