U ovom slučaju nije samo bolest ta koja otežava položaj sirote žene i koja može svakoga trenutka da je pošalje u smrt. Postoji i jedno tumačenje tečenja krvi neke žene koje je zasnovano na „zakonu“. Pre svega, „zakonski“ gledano, tečenje krvi označava nosioca zlih duhova. Zatim,
...Više
ovo znači da je žena nečista, ne samo telesno već i duhovno, te joj nije dozvoljen izlazak iz kuće i život u zajednici. Zvog svoje bolesti žena iz ove priče je, shodno mentalitetu onoga vremena, osuđena na konstantno otuđenje i prezrenje. Nije slučajno jevanđelista naglasio kako je žena Hristu prišla tajno, u strahu i „drhteći“ kako se ne bi primetilo njeno prisustvo na sabranju svih ovih ljudi, a naročito njena namera da se dotakne odeće Gospodnje, sve u nadi ne bi li se iscelila. Ovim svojim otvaranjem, zaključuje Luka, „odmah ozdravi“ žena. I iz jednog bitovanja, prezrenog i prokletog, odmah postaje „kći“ Božja. Nečista i grešna žena ponovo zadobija mesto koje joj pripada, blizu Hrista kao dete Božje, ali i u zajednici kao zdravo biće. Iscelenje krvotočive žene je jedan vid ponovnog uspenja u život, isto kao i vaskrsenje jednog mrtvog bića. Dva događaja imaju unutarnje jedinstvo, zato ih jevanđelista i navodi zajedno. Hristovo prisustvo ne predstavlja prosto iscelenje i utehu. To je iskupiteljsko i spasonosno prisustvo. Život ima neposredno veze sa vaskrsenjem, a vaskrsenje je je ponovni uzlazak u život. To znači novo stvaranje i obnovu čoveka i sveta. Hristova čuda i vaskrsavanja su intervencije koje stvari privode ponovo k njihovoj pravoj prirodi, životu. Ono što je bitno u svim ovim slučajevima je da Hristos u svom obraćanju svetu ne čini nikakvu diskriminaciju. Jedino što se traži je čednost i jednostavnost u pristupanju Njemu. Jevanđelista Luka naglašava da „odmah“ ozdravi krvotočiva žena i „odmah“ ustade kći Jairova. Sve odmah biva Hristovim prisustvom. Sve se odmah savršava našim odgovorom na Njegovu ljubav