Dom moj, dom je molitve (Lk.19,46). I zaista, uđi samo u hram i već te sve poziva na molitvu. Sve je u njemu tako uređeno, sve se u njemu vrši tako da bi raspoložilo na molitvu i pomagalo joj. Zbog toga, ako hoćeš da molitvu razgoriš u svome srcu, idi češće u hram Božiji. Kod kuće se ne
...Više
ćeš pomoliti kao u hramu. Zar se oni koji se i kod kuće toplo mole, ako ih uopšte ima, neće još toplije moliti u hramu? No, budući u hramu, nemoj biti prisutan samo telom, nego i duhom. Stani tamo gde je tiše i, gledajući umom Gospoda pred sobom, izlivaj svoju dušu. Maštanja razgoni, brigama ne dopuštaj da prilaze, i samo na jedno pazi – na delo molitve. Diži svoju otežalu dušu gore, i njenu težinu razbijaj sagledavanjem Božanstvenih stvari. Ono što imaš na sebi skini pokajanjem i obećanjem popravke. Ako savest još nije izmirena, dodaj dela samoodricanja i ljubavi. Stojeći u hramu, pripremaj se da se i sve vreme, dok si van hrama, mislima ne udaljuješ od Gospoda, nego da ga uvek gledaš pred sobom. Tako se tvoje stope sa pravog puta neće pomeriti na krivi. Kada zatim odeš u hram, biće ti lakše da u njemu odstojiš kako treba. Od dostojnog prebivanja u hramu biće ti lakše da pažljivo hodiš pred Gospodom kada se nađeš van hrama… I tako će tvoje prebivanje u Gospodu rasti sve više i više. A više od toga šta se može poželeti