Isceljeno je deset gubavih, a vratio se samo jedan da zablagodari Gospodu (Lk.17,11-19). Nije li takva proporcija zahvalnosti i među svim ljudima koji su primili dobro od Gospoda? I ko od ljudi nije primio dobro, ili, bolje rečeno, šta imamo i šta biva sa nama što nije dobro? A jesu li svi blag
...Više
odarni Bogu i da li za sve blagodare? Ima, naprotiv, i takvih koji sebi dozvoljavaju pitanje: „Zašto je Bog dao život? Bolje bi nam bilo da nas nema“. Bog ti je dao život radi večnog blaženstvovanja. On ti je udelio život kao dar i štedro te je snabdeo i svim sposobnostima za dostizanje večnog blaženstva. Sada sve samo od tebe zavisi. Treba samo nešto malo da se potrudiš. Međutim, ti govoriš: „Da, ali ja srećem samo gorčinu, nesreću, bolesti i napasti“. Pa šta! I to spada u broj sredstava za sticanje večnog blaženstva. Samo potrpi! Čitav tvoj život se ne može nazvati ni trenom u odnosu na večnost. U odnosu na večnost nije ništa čak kad bi i sav život trebalo da stradaš. Međutim, ti imaš i časove utehe. Ne gledaj na sadašnje, nego na to šta ti se sprema u budućnosti, i pobrini se da ga budeš dostojan. Tada nećeš ni primetiti gorčine. Sve one će biti progutane nesumnjivom nadom na večne utehe. Blagodarnost tada neće zatajiti u tvojim ustima