To je zapovest Onoga koji zna slabosti bića našeg, i koji nam želi dobra više od oca i majke. To je zapovest našeg čovekoljubivog Gospoda. Kad je čovek raspasan, ne opusti li se celo telo naniže? Opaše li se i zapregne, ne uspravi li se celo telo kao sveća? Kao sveća tako duša naša treb
...Više
a da stoji uspravno pred Bogom. Kako će duša stajati uspravno pred Bogom, ako je neuzdržljiva telesina oteža zemaljskim strastima i pohotama? Gle, među bedrima je gnezdo glavnih strasti telesnih. Zapregnuti bedra znači stegnuti se uzdržljivošću i ne davati strastima na volju. No zapregnuti telesna bedra nije cilj nego sredstvo, kojim se služimo da bismo lakše zapregli um svoj i srce svoje i volju svoju. Uzdržljivost telesna prva je škola našeg hrišćanskog karaktera; posle nje dolazi viša škola, u kojoj se učimo uzdržljivosti uma i uzdržljivosti srca i uzdržljivosti volje. Zapregnemo li um naš, onda u njegovoj teskobi ne mogu naći mesta pohotne misli. Zapregnemo li srce naše, onda u njemu ne mogu naći mesta pohotne želje. Zapregnemo li volju našu, onda u njoj ne mogu naći mesta zla hotenja zverska i demonska.
Tesnim putem, braćo, ulazi se u Carstvo Božije. U teskobi uma i srca i volje jedino mogu planuti sveće svih vrlina, čiji plamen uzdiže se ka Bogu. Pod zapaljenim svećama i treba razumeti hrišćanske vrline.
O Gospode čisti i bezgrešni, ognjište svih vrlina, pomozi nam zapregnuti se uzdržljivošću, i po tesnom putu hoditi k Tebi sa zapaljenim svećama, koje si Ti doneo u svet. Tebi slava i hvala vavek. Amin