Premudrosti prizivao je Gospod k sebi bezumne. I sam je, stranstvujući na zemlji, prizivao grešnike. Ni gordim razumnicima, ni svojevoljnim pravednicima kod Njega nema mesta. Neka se raduje umna i naravstvena nemoć! A sila umna i delatna neka se udalji! Svestrana nemoć koja je sebe svesna, i koj
...Više
a sa verom pribegava Gospodu (kao nemoćna lekaru i kao oskudna Onome koji sve ispunjava) postaje snažnija i umom i naravi, nastavljajući jednako da priznaje oskudnost svog uma i rđavost naravi. Delujući u nemoći pod tim prividom neuglednosti, sila Božija nevidljivo zida novu ličnost, svetlu umom i naravi, koja će u svoje vreme – ponekad još ovde, a svakako tamo – postati očigledna za sve. Eto šta je sakriveno od premudrih i razumnih, i šta se otkriva samo deci