Kada je Gospod izvoleo uputiti ukor farisejima i književnicima, ovi nisu bili u tom času nikoga ni ubili, ni prevarili, ni poharali. I ne samo to, nego u tom času oni nisu bili nikoga ni rečima uvredili. Zašto ih, dakle, Gospod ukori, kada oni ne bejahu učinili nikakv greh, ni delom, ni rečju
...Više
? Zato što pomisliše zlo.
I zla pomisao je greh. To je velika novost, koju Hristos donese u svet. Upravo zla pomisao je izvorni greh svakoga greha, jer pre nego što čovek nešto kaže ili učini grešno, on pomisli grešno. Pomisao je uzročni greh, ostali gresi su samo sledstveni gresi. Ko želi uništiti ove druge, mora iskoreniti one prve. Ko želi zaustaviti tokove vode, mora prvo isušiti izvore. Neka se niko, dakle, ne pravda: ja nisam grešan, jer nisam nikoga ubio, ni opljačkao, ni oskvrnio. ni slagao. Gle, mi smo puni misli ubilačkih, pljačkaških, skvrnavnih, i prevarnih! Ako li nismo delom učinili greh, to je samo stvar milosti Božje i spoljašnjih prilika. Da je Bog popustio i da su prilike podesne bile, mi bismo učinili sve one grehe koje smo i pomislili. Nije zmija otrovna samo onda kada ujede nego i kada ne ujede, jer nosi otrov u sebi.
Ne samo, dakle, da je pomisao greh, nego je ona izvor greha, početak greha, seme i koren greha. Eto zašto Gospod, svevideći i sveznajući, ukori one koji pomisliše zlo. Zašto zlo mislite u srcima svojima?
O Gospode, svevideći i sveznajući, pomozi nam očistiti srce i um naš od pomisli zlih, da bi tako i reči i dela naša bila čista. Tebi slava i hvala vavek. Amin