33-37
Ono se zvalo „Mesto lobanje“, zbog toga što je tamo, po otačkom predanju, bio sahranjen Adam. Kao što svi umiremo u Adamu, bilo je potrebno da tako svi oživimo u Hristu. Nemoj se smućivati kada čuješ Mateja da kaže da je Gospodu dat ocat sa žuči, a potom Marka koji
...Više
kaže da je to bilo vino sa smirnom. Jovan, opet, govori o octu pomešanom sa žuči i isopom. Mnogo toga su učinili razni ljudi, pošto je na tom mestu bila uskomešana masa naroda, te su jedni činili jedno, a drugi drugo. Moguće je da je jedan Gospodu dao vino, a drugi ocat pomešan sa žuči. Postojale su razne vrste smrtne kazne, ali Hristos je ipak postradao na krstu da bi osvetio drvo preko koga nam je došlo prokletstvo i krsnom smrću sve blagoslovio: nebesa, koja označava gornji krak krsta; podzemlje, kao njegovo podnožje, i krajeve zemlje, istok i zapad, koje predstavljaju poprečni kraci krsta. Takođe je tako postradao kako bi, raširivši ruke na krstu, prizvao i sabrao svu rasejanu decu Božju. Vojnici su razdelili njegove haljine, pošto je bio siromašan i ništa drugo nije imao. Ono što drugi evanđelist zove „natpisom“, Matej naziva „krivicom“. Bilo je, dakle, napisano zašto je razapet, pošto je bio optužen kao car jevrejski i buntovnik. Nazvali su Ga carem kako bi Ga lažno predstavili (kao pobunjenika protiv rimske vlasti). Ipak, njihovo svedočanstvo bilo je verno, iako je dolazilo od neprijatelja, jer Gospod je zaista Car koji je upravo radi toga došao da spase Jevreje. Međutim, pošto Jevreji po telu nisu želeli da On vlada njima, Hristos je postao Car Jevreja“ po duhu, to jest, onih koji Ga ispovedaju, jer Jevrejin znači „onaj koji ispoveda“.