3-5
Gospode Bože moj, eda li učinih to, eda li je nepravda u rukama mojim (5) eda li uzvratih onima koji mi nanošahu zla, neka zato otpadnem od neprijatelja mojih prazan, (6) neka zato goni neprijatelj moj dušu moju i dostigne je. Za Pismo je uobičajeno da upotrebljava reč „uz
...Više
vraćanje“, ne samo u opšteprihvaćenom smislu, kada je dobro ili zlo već učinjeno, nego i u nečemu što se tek preduzima, kao na sledećem mestu: Uzvrati sluzi Tvome (Ps. 118; 17). Umesto da kaže: „daj“, rekao je „uzvrati“. „Dati“ znači postaviti početak dobročinstvu, a „uzvratiti“ znači podjednako odmeriti za učinjeno dobro. Uzvraćanje je drugo načelo i vraćanje učinjenog dobra ili zla.
Mislim da Pismo, kad umesto prozbe izražava neko traženje i zahteva uzvraćanje, iznosi smisao koji je sličan sledećem: kao što dug brige o deci prirodno pripada roditeljima, to isto učini i rasuđujući o meni. Svojom ljubavlju prema deci, otac se prirodno obavezuje da promišlja o njihovom životu, jer je rečeno: Roditelji su dužni da teku imanje deci (2. Kor. 12; 14) kako bi im, osim života, osigurali i sredstva da opstanu u životu. Na sličan način, u Pismu se davanje ili uzvraćanje često upotrebljava u vezi sa prvobitnim dejstvima. Sada, pak, prorok kaže: Ne uzvratih onima koji mi nanošahu zla, odnosno, na slično nisam uzvratio sličnim. Ako ovo učinih, ako uzvratih onima koji mi nanošahu zla, neka zato otpadnem od neprijatelja mojih prazan. Od neprijatelja je prazan otpao onaj što se lišio blagodati, koja se daje od punote Hristove. (6) Neka zato goni neprijatelj dušu moju i dostigne je, i zgazi na zemlju život moj. Duša pravednika, koja se oslobodila od pričasnosti telu, ima život koji je sakriven sa Hristom u Bogu (Kol. 3; 3), tako da zajedno sa apostolom može da kaže: A živim – ne više ja, nego Hristos u meni i Što sad živim u telu, verom živim (Gal. 2; 20). Duša grešnika koji živi u telu i ogrezlog u telesna zadovoljstva, valja se u telesnim strastima kao u blatu. Neprijatelj koji je gazi nastoji da je još više oskrnavi i da je, da tako kažemo, zakopa, nastupajući na paloga i nogama ga ukopavajući u zemlju, odnosno, on na taj način život posrnulog ukopava u telo. I slavu moju u prah da nastani. Svetima, koji imaju život na nebesima i koji sabiraju blago u večne riznice, i slava je na nebesima; o ljudima praha i o onima koji žive po telu kaže da se i njihova slava nastanjuje u prahu. Ko se proslavlja zbog ovozemaljskog bogatstva, ko zadobija kratkotrajnu slavu od ljudi, ko se uzda u telesna preimućstva, taj u sebi ima slavu, ali ona ne niče na nebesima nego se nastanjuje u prahu