A Kain reče Gospodu: Krivica je moja toliko velika da se ne može oprostiti (Post.4,13). Da li je bilo ispravno tako govoriti pred licem Boga koji je, doduše, strog u pravdi, ali i uvek spreman da pomiluje onoga ko se iskreno kaje? No, zavist je pomračila zdravo rasuđivanje, prestup sa predumiš
...Više
ljajem je ogorčio srce, i Kain je grubo odgovorio samome Bogu: "Zar sam ja čuvar brata svoga?" (Post.4,9). Bog hoće da omekša njegovo kameno srce čekićem svoga strogog suda. Međutim, on se ne da i, zatvorivši se u svojoj ogrubelosti, ide ka onome što je zaslužio svojom zavišću i ubistvom. I čudno je to, što je i posle toga živeo kao i svi drugi: imao je decu, osnovao porodicu i ostale životne odnose, premda je pečat odbačenosti i očajanja stalno bio na njemu. Znači, to je bilo u njegovoj unutrašnjosti, u njegovoj savesti, koja je u svom odnosu prema Bogu bila pritiskivana delima, strastima i grehovnim navikama. Na to treba obratiti posebnu pažnju! Ujedno, međutim, treba i veru svoju vaskrsavati i njome znati da nema greha koji pobeđuje milosrđe Božije, premda i jeste neophodno uložiti vreme i trud da bi se omekšalo srce. No, treba znati šta se želi - spasenje ili pogibao