Ovo su reči, koje pravedni Avram izreče za sebe. Smešni su oni ljudi, braćo, koji se pogorde zbog svoje družbe sa zemaljskim kneževima i velikašima, te počnu o sebi visoko misliti. Avram se udostojio razgovarati s Carem večnim i svemoćnim, pa ipak je ostao nepokolebljiv u smernosti svojoj
...Više
nazivajući sebe zemljom i pepelom. Ko beše ovaj Avram, da se udostoji tolikog blagovolenja Božjeg za života, i pohvale po smrti i od apostola (Gal, 3; Jevr. 11) i čak od samog Gospoda Hrista (Lk. 16, 22; Jov. 8, 39)? Seljak, koji je imao sve vrline, živeći u svemu po zakonu Božjem. Čovek sa tvrdom verom u Boga, pravdoljubiv, gostoljubiv, milosrdan, hrabar, poslušan, čist i smeran. Naročito se pak proslavi Avram verom, silnom verom. Sto godina beše Avramu, kada mu Bog reče, da će mu žena, dotle bezdetna, roditi sina, i on poverova. I još dok Sara ne rodi Isaka, reče Bog Avramu: učiniću seme tvoje kao pesak na zemlji (Post. 13, 16). I Avram poverova i ne posumnja. A kad se rodi Avramu jedinac sin, naredi mu Bog, kušajući ga, da toga jedinca svog prinese na žrtvu, što Avram bi gotov da učini, da ga Bog ne odvrati u poslednjem času. Toliko beše ovaj divni muž veran i poslušan Bogu. Zato ga blagoslovi Bog i učini slavnim na zemlji i na nebu.
Blago onima, braćo, koji bez razmišljanja veruju Bogu i ispunjuju svete zapovesti Njegove. Blagoslov Božji pratiće ih u obadva sveta.
O blagosloveni Stvoritelju naš, blagoslovi i nas grešne i uvrsti nas u izbrane Tvoje, koji imaju deo sa Avramom u Carstvu Tvom. Tebi slava i hvala vavek. Amin