Nazvanje/imenovanje/davanje imena pokazuje stvarno postojanje Bogom imenovanoga, jer je po biblijskom shvatanju ime srž bića; ime pokazuje i vezu/odnos stvari ili bića sa Imenodavcem.
Izraz "jedan dan" (ne "prvi dan") ima značenje rečenoga u Ps.89/90,4: da je "hiljadu godina pred
...Više
Gospodom kao (jedan) dan jučerašnji". Sv. Vasilije Veliki (Šestodnev 2,8) vidi u izrazu jedan mističko značenje tog prvog i jedinstvenog dana, koji je simvol eshatološkog Jednog nezalaznog Dana večnosti. Pre wega Sv. Justin Filosof kaže: "Jedan dan sedmice, budući prvi od svih dana, po broju kruženja svih dana naziva se i osmi, i ostaje biti prvi...A osmi dan ima neku tajnu Bogom najavljivanu većma od sedmice dana" (Dijaog 24,1;41,4). Taj prvi-jedan dan je Nedelja, prvi dan stvaranja sveta i dan Vasrksenja Hristovog - novog i poslednjeg stvaranja, tj. Večnog Života. Sedmi dan počinka-subota, nije ovim ukinuta ni umanjena, nego konačno osmišljena i isupunjena: večni počinak-mir u Gospodu. Hristos je naš i prvi i Sedmi Dan, a pre svega i posle svega naš - Osmi Dan.