Stari zavet
Ko se sveti, od Gospoda će ga snaći osveta, i grijehove njegove zadržane neće zaboraviti.
Ο ΕΚΔΙΚΩΝ παρὰ Κυρίου εὑρήσει ἐκδίκησιν, καὶ τὰς ἁμαρτίας αὐτοῦ διατηρῶν διατηρήσει.
Oprosti nepravdu bližnjem svojem, i tada, kad se pomoliš, od grijeha ćeš biti razriješen.
ἄφες ἀδίκημα τῷ πλησίον σου, καὶ τότε δεηθέντος σου αἱ ἁμαρτίαι σου λυθήσονται.
Čovjek na čovjeka drži gnjev, a od Boga traži oproštaj?
ἄνθρωπος ἀνθρώπῳ συντηρεῖ ὀργήν, καὶ παρὰ Κυρίου ζητεῖ ἴασιν;
Prema čovjeku sličnom sebi nema milosti, a za grijehe svoje se moli?
ἐπ᾿ ἄνθρωπον ὅμοιον αὐτῷ οὐκ ἔχει ἔλεος, καὶ περὶ τῶν ἁμαρτιῶν αὐτοῦ δεῖται;
Sam budući tijelo, zadržava zlobu, ko će se onda smilovati grijehu njegovom?
αὐτὸς σὰρξ ὢν διατηρεῖ μῆνιν, τίς ἐξιλάσεται τὰς ἁμαρτίας αὐτοῦ;
Sjeti se končine i prestani s neprijateljstvom; sjeti se truleži i smrti, i čuvaj zapovijesti.
μνήσθητι τὰ ἔσχατα καὶ παῦσαι ἐχθραίνων, καταφθορὰν καὶ θάνατον, καὶ ἔμμενε ἐντολαῖς.
Sjeti se zapovijesti i ne gnjevi se na bližnjeg, i Zavjeta Svevišnjega, i prezri neznanje.
μνήσθητι ἐντολῶν καὶ μὴ μηνίσῃς τῷ πλησίον, καὶ διαθήκην Ὑψίστου καὶ πάριδε ἄγνοιαν.
Uzdrži se od svađe, i umanjićeš grijehe; jer čovjek gnjevljiv raspaliće svađu,
ἀπόσχου ἀπὸ μάχης, καὶ ἐλαττώσεις ἁμαρτίας· ἄνθρωπος γὰρ θυμώδης ἐκκαύσει μάχην,
I muž grješan, smutiće prijatelja, i među one koji mirno žive, unijeće razdor:
καὶ ἀνὴρ ἁμαρτωλὸς ταράξει φίλους καὶ ἀνὰ μέσον εἰρηνευόντων ἐμβάλλει διαβολήν.
Kao veštastvo ognja, tako će se raspaliti, i po mjeri jačanja svađe raspaljivaće se; kakva je snaga čovjekova, takva će biti i ljutnja njegova, prema bogatstvu (svome) povećaće gnjev svoj.
κατὰ τὴν ὕλην τοῦ πυρὸς οὕτως ἐκκαυθήσεται, καὶ κατὰ τὴν ἰσχὺν τοῦ ἀνθρώπου ὁ θυμὸς αὐτοῦ ἔσται, καὶ κατὰ τὸν πλοῦτον ἀνυψώσει ὀργὴν αὐτοῦ, καὶ κατὰ τὴν στερέωσιν τῆς μάχης ἐκκαυθήσεται.
Zavada brza raspaljuje oganj, i svađa ubrzana proliva krv.
ἔρις κατασπευδομένη ἐκκαίει πῦρ, καὶ μάχη κατασπεύδουσα ἐκχέει αἷμα.
Ako duneš u iskru, razgorjeće se, i ako pljuneš na nju, ugasiće se; a obadvoje iz usta tvojih izlazi.
ἐὰν φυσήσῃς εἰς σπινθῆρα, ἐκκαήσεται, καὶ ἐὰν πτύσῃς ἐπ᾿ αὐτόν, σβεσθήσεται· καὶ ἀμφότερα ἐκ τοῦ στόματός σου ἐκπορεύεται.
Doušnika i dvoličnjaka proklinjite, jer oni mnoge miroljubive pogubiše.
Ψίθυρον καὶ δίγλωσσον καταράσασθε, πολλοὺς γὰρ εἰρηνεύοντας ἀπώλεσαν.
Jezik trogubi mnoge je potresao i rasijao ih iz naroda u narod i gradove utvrđene razorio i domove velikaša srušio.
γλῶσσα τρίτη πολλοὺς ἐσάλευσε καὶ διέστησεν αὐτοὺς ἀπὸ ἔθνους εἰς ἔθνος καὶ πόλεις ὀχυρὰς καθεῖλε καὶ οἰκίας μεγιστάνων κατέστρεψε.
Trogubi jezik je iz žena hrabrost izbacio i lišio ih trudova njihovih.
γλῶσσα τρίτη γυναῖκας ἀνδρείας ἐξέβαλε καὶ ἐστέρησεν αὐτὰς τῶν πόνων αὐτῶν.
Ko ga njeguje, neće naći pokoja, niti će obitavati s mirom.
ὁ προσέχων αὐτῇ οὐ μὴ εὕρῃ ἀνάπαυσιν, οὐδὲ κατασκηνώσει μεθ᾿ ἡσυχίας.
Rana od biča ostavlja masnicu, a rana od jezika mrvi kosti.
πληγὴ μάστιγος ποιεῖ μώλωπας, πληγὴ δὲ γλώσσης συγκλάσει ὀστᾶ.
Mnogi su pali od sječiva mača, ali ne koliko oni koji su pali od jezika.
πολλοὶ ἔπεσαν ἐν στόματι μαχαίρας, καὶ οὐχ ὡς οἱ πεπτωκότες διὰ γλῶσσαν.
Blažen je onaj koji se zaštiti od njega, koji ne prođe kroz jarost njegovu, ko ne primi jaram njegov i ne veže se u okove njegove.
μακάριος ὁ σκεπασθεὶς ἀπ᾿ αὐτῆς, ὃς οὐ διῆλθεν ἐν τῷ θυμῷ αὐτῆς, ὃς οὐχ εἵλκυσε τὸν ζυγὸν αὐτῆς καὶ ἐν τοῖς δεσμοῖς αὐτῆς οὐκ ἐδέθη·
Jer jaram njegov je gvozdeni jaram, i okovi njegovi, okovi od mjedi;
ὁ γὰρ ζυγὸς αὐτῆς ζυγὸς σιδηροῦς, καὶ οἱ δεσμοὶ αὐτῆς δεσμοὶ χάλκεοι.
Smrt zla je smrt njegova, i bolji je pakao od njega.
θάνατος πονηρὸς ὁ θάνατος αὐτῆς, καὶ λυσιτελὴς μᾶλλον ὁ ᾅδης αὐτῆς. 22οὐ μὴ κρατήσει εὐσεβῶν, καὶ ἐν τῇ φλογὶ αὐτῆς οὐ καήσονται.
On neće zavladati blagočestivim, i oni neće plamenom njegovim sagorjeti.
One koji ostavljaju Gospoda, porobiće, i u njima će se raspaliti i neće se ugasiti. Biće poslan na njih kao lav, i kao leopard će ih rastrgnuti.
οἱ καταλείποντες Κύριον ἐμπεσοῦνται εἰς αὐτήν, καὶ ἐν αὐτοῖς ἐκκαήσεται καὶ οὐ μὴ σβεσθῇ· ἐξαποσταλήσεται ἐπ᾿ αὐτοῖς ὡς λέων, καὶ ὡς πάρδαλις λυμανεῖται αὐτούς.
Gledaj, ogradi imanje svoje trnjem, srebro svoje i zlato svoje zaveži,
ἴδε περίφραξον τὸ κτῆμά σου ἀκάνθαις, τὸ ἀργύριόν σου καὶ τὸ χρυσίον κατάδησον·
I riječima tvojim postavi uzdu i mjeru, i ustima svojim napravi vrata i zaporac.
καὶ τοῖς λόγοις σου ποίησον ζυγὸν καὶ σταθμόν, καὶ τῷ στόματί σου ποίησον θύραν καὶ μοχλόν.
Pazi da se ne oklizneš njima, da ne padneš u pripremljenu zamku.
πρόσεχε μήπως ὀλισθήσῃς ἐν αὐτῇ, μὴ πέσῃς κατέναντι ἐνεδρεύοντος.