Sveto pismo

Rimljanima 14,7

7

Jer nijedan od nas ne živi sebi, i nijedan ne umire sebi.

Οὐδεὶς γὰρ ἡμῶν ἑαυτῷ ζῇ, καὶ οὐδεὶς ἑαυτῷ ἀποθνῄσκει·

Tumačenje stiha

Komentari

1
7-8

Mi, kaže, imamo Gospoda Koji brine o nama i Koji naš život smatra za dobitak, a našu smrt za gubitak. Mi, dakle, živimo ili umiremo ne samo za sebe same, nego i za Gospoda. Životom se ovde naziva život u veri, a smrću otpadanje od vere. Zbog toga Gospod nipošto neće dopustiti da umremo po veri, dok su oni, koji su se činili slabima, otpali od nje.

Dakle, i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo.

Od smrti po veri prelazi na prirodnu smrt, jer sada o njoj rasuđuje. Živimo li, kaže, prirodnim životom, Gospodnji smo. Ako umiremo prirodnom smrću, opet pripadamo Gospodu.
Sv. Teofilakt Ohridski1050–1107
Nazad na celo poglavlje